Antun Vrančić

Antun Vrančić (lat Antonius Verantius, mađarizirano Antal Verancsics, rođen u Šibeniku 1504.) studirao je u Padovi, Beču i Krakowu. Nakon što je proveo gotovo 20 godina kao tajnik i diplomat na dvoru Ivana Zapolje, Nastavio je svoju karijeru na dvoru Ferdinanda I. Habsburškog 1549. Kao kraljev izaslanik imao je delikatnu zadaću pregovaranja s Turcima (ukupno je proveo 6 godina kao diplomat u Turskoj). Zajedno s flamanskim diplomatom Busbeckom otkrio je Ankarsku ploču (Monumentum ancyranum, koja se čuva u Državnom muzeju u Beču), koja je vrlo važna za razumijevanje povijesti Rimskog carstva, posebno tijekom vladanja cara Augusta. Kao diplomat putovao je u Francusku, Italiju, Poljsku, Englesku (u sklopu diplomatskog poslanja na dvor kralja Henryja VIII.), Tursku itd., i dopisivao se s Erazmom Roterdamskim. U Krakowu u Poljskoj objavio je dvije zbirke poezije na latinskom jeziku ("Elagiae" i "Otia").

Portret Antuna Vrančića istaknutog hrvatskog slikara Martina Rote Kolunića iz Šibenika

Antun Vrančić obnašao je najviše crkvene i državničke dužnosti, najprije kao Ostrogonski nadbiskup, a kasnije kao kardinal (tijekom pontifikata pape Grgura XIII.). Ostavio je vrijedna svjedočenja napisana na latinskom jeziku o tragičnom životu u hrvatskim krajevima okupiranim od strane Otomanskog carstva. Već kao mladić Vrančić je napisao životopis Petra Berislavića, hrvatskog bana. Iz oko 4000 njegovih sačuvanih pisama vidi se da je naglašavao da je Hrvat. Njegova sabrana djela objavila je Mađarska akademija u 12 knjiga.

Antun Vrančić, odnosno Antal Verancsics, se u mađarskoj književnosti često opisuje kao Mađar, što nije iznenađenje. Isto vrijedi i za njegovog slavnog rođaka Fausta Vrančića. Malo je poznato da je slavni venecijanski slikar Tizian portretirao Franu Vrančića - oca Antuna Vrančića.

croatianhistory.net
Preveo: D. J. L.