16. srpnja 2010. - Obilježavanje 90. obljetnice spaljivanja Narodnog doma u Puli

Na dan 13. srpnja 1920. je u Puli, koja je od Talijana bila okupirana nakon završetka Prvog svjetskog rata, zapaljen hrvatski Narodni dom, mjesto okupljanja i djelovanja hrvatskih kulturnih društava u tom gradu. Bio je to, tih davnih dana, jedan u nizu nasrtaja na institucionalne oblike hrvatskog samoorganiziranja u Istri (a i šire) koje su talijanski šovinisti željeli u što kraćem vremenu razoriti i uništiti kako bi nestala sva „... stožerna mjesta čuvanja hrvatskog etničkog tkiva Istre...". Iako su progoni svega hrvatskog započeli odmah nakon dolaska talijanske vojske koncem 1918. godine, 13. srpnja 1920.  simbolizira početak hrvatskog holokausta u Istri. Od toga dana nasilje poprima jednu novu dimenziju – prelazi iz već više desetljeća prakticiranog kulturocida u etnocid! Otpuštaju se s posla ljudi samo zbog svoje nacionalne pripadnosti, zabranjuje se komunikacija na hrvatskom jeziku, batina se po nacionalnom ključu, vrše se pljenidbe, sijeku se voćke, istače se vino, maltretiraju se i proganjaju hrvatski intelektualci prije svega učitelji i svećenici...i sve se to događa dvije godine prije dolaska fašista na vlast ! Njihovim dolaskom sve postaje još krvavije i brutalnije: zatvaraju se sve hrvatske škole, zabranjuju se hrvatski nadgrobni spomenici, toponimi, hrvatska se prezimena potalijančuju, započinje najveći egzodus hrvatskog naroda iz Istre i Primorja, započinju i fizičke likvidacije hrvatskih domoljuba...

Te 1920. godine na lomačama se pale knjige pisane hrvatskim jezikom ne zato jer imaju „neprihvatljiv sadržaj", već zato jer je jezik kojim su pisane neprihvatljiv. Takvo barbarstvo ne poznaje ni njemački nacizam koji u narednom desetljeću pali knjige, ali ne zbog jezika kojim su pisane već zbog njima neprihvatljivog sadržaja!

Talijanska ekstremna nacionalna doktrina ili paradigma o 'talijanskoj Istri' daleko je starija od ovog (ovih) događaja, ali njezina operacionalizacija uz aktivnu potporu države započinje upravo tada i sustavno se nastavlja slijedeća dva desetljeća! U hrvatskoj se historiografiji međutim, ti događaji vrlo malo i slabo proučavaju, a značaj koji imaju, ne samo za nacionalnu povijest već i mnogo šire, ne vrednuje se primjereno. Tako se i u nastavnim programima povijesti ta tema uglavnom zaobilazi što je nepojmljivo, a samim tim i neprihvatljivo.

Zašto je to tako? Teško je na to pitanje dati precizan i sveobuhvatan odgovor no mislim da je najvećim dijelom za to kriv ideološki opterećen i krivo definiran jugo-'antifašizam' kojemu je glavna svrha bila čuvanje Jugoslavije i kompromitacija svake primisli kod Hrvata na vlastitu neovisnu državu! Uvjeren sam da je sazrio trenutak za kvalitativan odmak od takve instrumentalizacije povijesti, koja je protivna istini i temeljnim interesima suvremene hrvatske države, usprkos činjenici što politika još uvijek ne ostavlja prostor za takav optimizam!

Zajednica hrvatskih udruga u Istri predlaže da Grad Pula u zgradi koja se nalazi na mjestu nekadašnjeg Doma, ponajprije omogući uređenje povijesne-spomen sobe koja bi trajno obilježavala sjećanje na Narodni dom i na 13. srpanj kao jedan od najvažnijih datuma u povijesti Istre. Naravno, da bi Grad Pula uz to trebao nastojati da se u skoroj budućnosti ta zgrada u potpunosti vrati onoj funkciji za koju su je pulski Hrvati vlastitim sredstvima, početkom 20. stoljeća izgradili.

Za Zajednicu hrvatskih udruga u Istri
Ninoslav Mogorović