Hrvati na Titaniku

Napomena: Podaci koji slijede objavljeni su na engleskom jeziku u "Hrvatskoj kronici – Chicago", br. 1., proljeće 2002., prigodom 90. obljetnice potonuća Titanika. Ovdje ih donosimo u prijevodu, s nekim sitnijim izmjenama i dopunama, povodom 100. obljetnice tog poznatog tragičnog dogođaja.

Petnaestog travnja 2012. navršava se 100 godina od potonuća prekoocenaskog "nepotopivog" broda Titanika. Među 1316 putnika, od kojih je 818 izgubilo živote u ovoj užasnoj nesreći, koja je zapanjila tadašnji svijet, bilo je i nekoliko Hrvata i drugih koji su dolazili iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Od tih, slijedeći su izgubili živote:

Čačić Jago/Grga, 18, neoženjen, Široka Kula, išao u South Chicago, Illinois.

Čačić, Luka, 38, oženjen, Široka Kula, išao u South Chicago, Illinois.

Čačić, Manda, 21, neudata, Široka Kula, išla u South Chicago, Illinois.

Čačić, Marija, 30, neudata, Široka Kula, išla u South Chicago, Illinois.

Čalić, Jovo, 17, neoženjen, Breznik, išao u Sault Ste. Marie, Michigan.

Čalić, Petar, 17, neoženjen, Brezik, išao u Sault Ste. Marie, Michigan.

Čor, Bartol, 35, oženjen, Kričina, išao u Great Falls, Montana.

Čor, Ivan, 27, oženjen, Kričina, išao u Great Falls, Montana.

Čor, Ljudevit, 19, oženjen, Kričina, išao u St. Louis, Missouri.

Čulumović, Joso, 17, neoženjen, Lipova Glavica, išao u Hammond, Indiana. (On se ukrcao pod imenom Ećimović.)

Dakić, Branko, 19, Gornji Miholjac, nije poznato u koje mjesto je išao. Njegovi posmrtni ostaci, ako su i pronađeni, nisu nikad dentificirani.

Dika, Mirko, 17, neoženjen, Podgora (Crikvenica?), išao u Vancouver, Kanada.

Dimić, Jovan, 42, oženjen, Ostrovica, išao u Red Lodge, Montana.

Draženović, Josip, 33, oženjen, Hrastelnica, išao u New York, NY. Njegovo tijelo je pronašao brod MacKay Bennett i položeno je u more 21. travnja 1912. Na njegovu tijelu je nađeno: lula, putovnica, krunica, 25 dolara i 5 kruna. (Na jednom mjestu se veli da mu je bilo 30 godina.)

Hendeković, Ignjac, 28, oženjen, Vagovina, išao u Harrisburg, Pennsylvania. Putuje s Matildom Petranec. Njegovo tijelo je pronašao brod MacKay Bennett i pokopano 10. svibnja 1912. u katoličkom groblju Mount Olivet, Halifax, NS. Na njegovu tijelu je nađeno: nožić, novčanik s 12 dolara u papiru i u manjem novčaniku 72 centa, zatim 2 brodske karte trećeg razreda, broj 349245 za Matildu Petranec i broj 349243 za Toznai! Hendoković.

Karajić, Milan, 30, oženjen, Vagovina, išao u Youngstown, Ohio.

Orešković, Jelka, 23, neudata, Konjsko Brdo, išla u South Chicago, Illinois. (Putuje s Lukom i Marijom Orešković.)

Orešković, Marija, 20, neudata, Konjsko Brdo, išla u South Chicago, Illinois. (Putuje s Lukom i Jelkom Orešković. Marijna majka je kasnije primila £50 od Mansion House Titanic Relief Fund.)

Orešković, Luka, 20, oženjen, Konjsko Brdo, išao u South Chicago, Illinois. (Putuje s Marijom i Jelkom Orešković.)

Pavlović, Štefo, 32, oženjen, Vagovina, išao u Harrisburg, Pennsylvania.

Petranec, Matilda, 28, udovica, Vagovina, išla u Harrisburg, Pennsylvania. (Putuje sa Ignjacom Hendeković. Njezina putna karta je pronađena na tijelu g. Hendekovića.

Pocrnić, Mate, 17, neoženjen, Bukovac, išao u South Chicago, Illinois. (Nekad je pisan i kao "Pacruic", "Pecruic" i "Pokrnic".)

Pocrnić, Tomo, 24, oženjen, Bukovac, išao u South Chicago, Illinois. (Nekad je pisan i kao "Pacruic", "Pecruic" i "Pokrnic".)

Smiljanić, Mile, 37, Pisač kod Udbine, nije poznato u koje mjesto je išao. Njegovi posmrtni ostaci, ako su bili i pronađeni, nisu nikad dentificirani.

Stanković, Ivan, 33, neoženjen, Galgovo, išao u New York, New York. Na webu se može naći da je Stanković već prije bio u Americi, vradio se doma samo radi sređivanja papira oko imovine svoje pokojen žene i na povratku u Ameriku izgubio je život.

Strilić, Ivan, 27, oženjen, Široka Kula, išao u South Chicago, Illinois.

Turčin, Stjepan, 36, oženjen, Bratina, išao u Youngstown, Ohio.

Ovom popisu možemo dodati i ime svećenika benedektinca Josipa Perušića (Josef Peruschitz) koji je rođen 1871. u Njemačkoj (Bavarska) ali hrvatskog je podrijetla. On je putovao u Minnesotu da bi preuzeo dužnost ravnatelja tamošnje srednje škole. Poznato je da je odbio ući u čamac za spasavanje da bi dao prednost suputnicima da spase život.

Iz Bosne i Hercegovine

Bakić, Kerim, 26, oženjen, Bakić, išao u Harrisburg, Pennsylvania.

Bekić, Tido, 38, oženjen, Bakić, Bosnia, išao u Harrisburg, Pennsylvania. (Prezime se navodi i kao Kekić.)

Sivić, Husein, 40, oženjen, Bakić, išao u Harrisburg, Pennsylvania. (Ponekad naveden i kao Husen Sivic.)

Posmrtni ostaci ove trojice, ako su i pronađeni, nikad nisu bili identificirani.

Preživjeli

Ivan Jalševac, 29, Topolovac. Žena mu Kata ostala je u njegovu rodnom selu. Išao je u New York, NY, ali poslije spašavanja pošao je u Galesburg, Illinois, gdje mu je živio prijatelj Franjo Karun. S vremenom Jalševac se vratio u Hrvatsku i umro je 1945. u rodnom selu.

Nikola Lulić, rođen 24. veljače 1883. u selu Konjsko Brdo u Lici. Pobjegao je iz austrijske vojske 1902. i otišao u Ameriku. Živio je u Chisholm, Minnesota i radio u rudniku "Alpena Mine". U jesen 1911. vratio se u Hrvatsku posjetiti obitelj, ženu Marta i dvoje djece. Budući da je već bio nekoliko godina u Americi, kad je pošao nazad služio je kao neslužbeni vodič drugim iseljenicima koji su mu za uzvrat platili putnu kartu. Ukrcao se na Titanik u Southamptonu i pošao u Minnesotu. Poslije brodoloma, Lulića je sapsila Carpathia, na kojoj je bio velik broj hrvatski mornara.

Po dolasku u New York, Lulić je umjesto u Minnesotu otišao ujaku Ross-u Rosiniću u Chicago, Illinois. Poslije Prvog svjetskog rata Lulić se vratio u svoj rodni kraj i bavio se poljoprivredom. Ali, kako se od tog nije moglo živjeti, išao je više puta između dva svjetska rata u Francusku kao sezonski radnik.

Lulića žena Marta je umrla dosta rano i on se sam brinio za brojnu djecu iz svoja dva braka. U starijim danima živio je dosta samotno i umro je 1962. u Perušiću, u kući svoje najmlađe kćerke Mare.(Milan Gnjatović, u pjesmi "Potonuće broda Titanica"/Narodna američka Pjesmarica. St. Louis: Ivan Sikočan, 1913., spominje ga netočno kao Nikola Lukić.)

Mara Osman, 31, udata, Vagovina, išla je u Harrisburg, Pennsylvania. Poslije brodoloma spasio ju je brod Carpathia. Nakon dolaska u New York (18. lipnja 1912.) otišla je sestri Mrs. Rudolph Paulovich u Steeltonu, Pennsylvania. (U imigrantskom uredu stoji da je neudata i da je Poljakinja. Gore spomenuti Gnjatović u svojoj pjesmi navodi Maru kao jednu od troje Hrvata koji su preživjeli tragediju Titanika.

O Mari Osman mogu se na webu pronaći, među ostalim, i slijedeće pojedinosti. Rođena je 1881., udala se za Miška Banski 1904. godine i da su imali sina Franju. (Drugi opet pišu da su imali tri sina.) Izgleda da se rastala od muža i putovala je pod djevojačkim prezimenom Osman. Sin Franjo joj se kasnije pridružio u Americi i umro je u Kaliforniji 1980. Po dolasku u Ameriku Mara se preudala i navodno je umrla 1938. u državi Wisonsin. Što je sve od ovog točno, nismo sigurni.

Ante Čuvalo
www.cuvalo.net