Odlazak prve generacije "gastarbajtera"

Nakon teškog i napornog života i rada u Njemačkoj prva generacija gastarbajtera, naši očevi, majke, rođaci i prijatelji, zadnjih godina jedno po jedno napuštaju zemlju za koju ih veže, u nekim slučajevima i više od pola njihovog života. Zemlju u koju su došli, da samo odrade godinu dvije, kako su to obično volili reći, a koja je postala njihova nova domovina, pa i onda kada je nisu sasvim prihvatili.

Život je pisao svoju priču, za mnoge mukotrpnu i bolnu, no ipak za većinu je ona značila materijalnu sigurnost, blagostanje i prespektivu koju nisu imali u svojoj zemlji. Da će jednog dana uživati njemačku mirovinu i najsvjetliji među njima, teško si si mogli predočiti. Krojili su se razni planovi, no mnoge želje i snove sudbina je ravnodušno ignorirala. Ustrajnost i požvrtvovanost da sebi i svojoj djeci stvore bolju i sretniju budućnost, odlika je smjelih i odvažnih ljudi pristiglih iz svih naših krajeva. No, nekima je isto tuđina brzo postala nesnošljiva te nisu prihvatili gastarbajtersku igru. Koliko je njihova odluka bila ispravna najbolje znaju sami.

Jezik, navike, običaje i mnogo toga trebalo je savladati i prihvatiti, da bi bili dio društva koje im je otvorilo svoja vrata. One kojima to nije skroz pošlo za rukom stvarnost je katkad neumoljivo kaznila. Jedan dio naših zemljaka odlučio je zauvijek ostati u Njemačkoj. Djeca, unučad, navike ili jednostavno bolji životni uvijeti, bijahu razlozi da sredina u koju su došli i kroz decenije boravka je upoznali, ostane doživotno njihova druga domovina. Nažalost neki u ovoj zemlji nisu doživjeli očekivanu starost. Križevi i spomenici na grobljima s prepoznatljivim domaćim imenima i prezimenima, vjerojatno nikad neće vidjeti rodnu grudu gastarbajtera prve generacije kojima svima imamo puno toga da zahvalimo.

Njemačke mirovine u Hrvata

Njemačko mirovinsko osiguranje u svom godišnjem izvještaju za 2007. godinu imalo je 52,1 milijuna članova od kojih su 34.99 milijuna bili aktivni osiguranici. Broj svih mirovina iznosio je 24,733 milijuna, a od tog broja su preko 2,16 milijuna primatelja imali stranu putovnicu. Broj Hrvata u posjedu njemačkih mirovina iznosio je 93.950. Naši državljani nalaze se na sedmom mjestu iza Talijana, Turaka, Španjolaca, Srba, Austrijanaca i Amerikanaca. Prosječna starosna mirovina svih osiguranika iznosila je 981eura kod muškaraca, odnosno 511 eura kod žena. Iznos prosječne invalidske mirovine bio je 736 eura m./ 651 eura ž., dok je obiteljska mirovina još znatno niža.

Najveći dio ostvarenih mirovina Hrvata doznačen je u našu zemlju, i to 76.693. O točnom iznosu istih ne postoje objavljeni podatci, no ako se računa prosjek svih mirovina, onda se dolazi do cca. 644 milijuna eura godišnje. Kod državljana BiH broj mirovina iznosio je 37.069, od toga ih je 34.440 doznačeno u tu zemlju (proc. 302 milijuna eura/g.). Od svih mirovina građana bivše države ostvarenih u Njemačkoj, udio Hrvata iznosi 28,9%. Na spomenuti je i to da je standardna starosna mirovina u bivšoj Zapadnoj Njemačkoj nakon 45 godina radnog staža iznosila 1.195,20 eura (od 1.7.2008.), kao i to da su skoro sve vrste prosječnih mirovina u tom dijelu zemlje manje nego na prostoru bivše Istočne Njemačke. Kao glavni razlog takvog stanja navodi se kraći radni staž njenih osiguranika. Izvor: Deutsche Rentenversicherung, “Statistikband Rentenbestand am 31.12.2007″ i “Aktuelle Daten 2009″

www.pismaiznjemacke