Valentin Ivanković (1925.-2007.)

Valentin Ivanković
(1925.-2007.)

Blago u Gospodinu preminuo je Valentin Z. Ivanković 29. studenog 2007. u San Pedru, California. Po svim ljudskim procjenama Valentin je bio u izvanrednu zdravlju i uvijek mladolika izgleda, ali čovjek nikad ne zna kad će ga Gospodin pozvati k sebi. Tako je i naš Valentin naglo umro u svojoj kući, kraj svoje vjerne gospođe Ernestine, za koju se on nesebično brinuo u njezinim zdravstvenim brigama zadnjih godina.

Valentinov životni put, kao i život cijele njegove generacije u Hrvata, bio je ispleten više trnjem nego ružama, ali on je uz sve (ne)prilike proživio vrlo uspješan i sretan ljudski život.

Valentin je rođen u Sarajevu od roditelja Andrije i Jake Ivanković, koji su podrijetlom iz sela Trebižat u Hercegovini. Poslije osnovne škole, pohađao je Drugu državnu gimnaziju u Sarajevu i maturirao. Kasnije se doškolovao u Italiji, a u Americi je završio višu komercionalnu školu.

Na koncu Drugog svjetskog rata Valentin se našao sa stotinama tisuća drugih Hrvata na povlačenju prema Austriji. Ali za razliku od većine, on je imao sreću i izvukao se živ, te stigao u Italiju. Kao mlad i sposoban čovjek dao se na rad oko pomaganja izbjeglicama. U Hrvatskom zavodu sv. Jeronima susreo je, među ostalim hrvatskim svećenicima, Monsignora Antu Golika, koji mu je povjerio tajništvo ureda za izbjeglice iz tzv. Istočne Europe.

Godine 1947. Valentin stiže u Ameriku i dolazi u Los Angeles. Nije gubio vrijeme, nego se dao na posao i doškolovanje. Među ostalim, radio je 40 godina za veliku trgovačku kuću S. H. Kress. Njegova sposobnost, marljivost i profesionalizam dovele su ga do mjesta predsjednika Kress-a na zapadnoj strani Amerike, kao i direktora tvrtke Genesco, vlasnika kuće Kress.

Pet godina nakon dolaska u Novi svijet, Valentine se vjenčao sa Ernestine, te imali su jednu kćerku (Tina Marie) i živjeli 55 godina u sretnom braku. Kćerka je završila pravo i danas je suvlasnik odvjetničkog ureda u Californiji. Obitelj je radi Valentinova posla morala nekoliko puta mijenjati mjesto boravka, ali Valentinu je Californija uvijek ostala u srcu, te čim je otišao u mirovinu smjestio se (1981.) u San Pedru.

Premda u mirovini, Valentin nije nikada imao mira. Bio je neumoran u višestranim društvenim djelatnostima. Samo da napomenemo neke. Bio je jedan od osnivača Hrvatsko-američkog kulturnoga kluba u San Pedru i njegov predsjednik 10 godina. Pomagao je oko Hrvatskoga radio rasporeda u Los Anglesu. Bio je i među osnivačima hrvatskog kluba „Bosna“. To ga je valjda podsjećalo na mlade dane u Sarajevu kad je bio vratar za sarajevskog prvoligaša. Vršio je razne dužnosti u odboru Hrvatske narodne udruge u Los Angeles-u. Bio je predsjednik Hrvatskog katoličkog obiteljskog udruženja u župi Marije Zvijezde Mora u San Pedru, gdje je pomagao i u liturgijskim slavljima na razne načine. Zadnjih nekoliko godina Valentin je bio predsjednikom Vijeća etničkih zajednica za Nadbiskupiju Los Angeles. To vijeće okuplja ljude ne samo iz etničkih, nego i različitih vjerskih zajednica u zajedničkim ekumenskim razgovorima i pothvatima. Bila je to delikatna dužnost, ali Valentin ju je uspješno, časno i s ljubavlju obavljao.

Valentin je bio ponosan na svoju katoličku vjeru i hrvatsku nacionalnost, ali uvijek otvoren za sve druge koji su odani miru, dijalogu i čovjekoljublju. Kad je zadnji rat zahvatio Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, bio je neumoran u radu za obranu domovine, ali i u traženju mira. U misiji mira je išao (sa svojim prijateljima Stipom i Louise Bubalo, te Perom Radielović) u razrušeno i ubojitim oružjem okruženo Sarajevo da bi pomogao zaustavljanju besmislenog krvarenja, posebice između Bošnjaka i Hrvata.

Pogreb pok. Valentina bio je istinsko svjedočenje o njegovu životu i radu. Mnoštvo prijatelja i poznanika okupili su se na blagdan sv. Nikole, 6. prosinca, u prostranoj crkvi Marije Zvijezde Mora u San Pedru na posljedni oproštaj sa čovjekom kojeg su cijenili i voljeli. Misno slavlje je predvodio Msgn. Oscar Solis, pomoćni biskup Nadbiskupije Los Angeles, a s njim je koncelebriralo 14 svećenika. Tu su se također našli predstavnici dvadesetak etničkih i vjerskih zajednica iz Los Angelesa i okolice. Njegova kćerka je zadivila sve svojim govorom, evocirajući život i rad svog tate na kojeg je bila toliko ponosna.

Bilo je to slavlje zahvale Bogu za jedan plodonosan ljudski život; slavlje što je Bog poslao Valentina na ovaj svijet u kojem je dijelio sebe sa drugima i uvijek ostao vedar, bistar, nasmijan i pun ljubavi za Boga, Crkvu, svoj hrvatski narod i svakog čovjeka.

U ime mnogobrojnih Valentinovih prijatelja i Saveza Hrvata Bosne i Hercegovine u Americi neka mu je vječni pokoj i hvala za sve što je na ovom svijetu dobra učinio.

Ante Čuvalo - Chicago