Detalji

Objavljeno: 21. kolovoza 2008.

Godine 1952. na XV. Olimpijskim igrama u Helsinkiju hrvatski četverac iz splitskog veslačkog kluba „Gusar“ pobjedio je zlatnu medalju. Bila je to prva zlatna u povijesti ondašnje države. Slavlje je bilo veliko. Ali se nije spominjalo da se hrvatski osmerac nije vratito s tih igara u Titov socijalistički raj, nego je zatrazio politički azil i došao u Kanadu. (A.Čuvalo)

Detalji

Objavljeno: 18. kolovoza 2008.

„Kroz dugi niz godina hrvatska omladina u San Franciscu željno je očekivala dan, kad će se ostvariti želja sviju čeličnih Hrvata, da se slože zajedno, u jedan klub, u jedno kolo, gdje će moći složni i bratski provadjati prazno vrijeme i zabavljati se čitanjem, sviranjem, pjevanjem i razgovorom, te time oplemeniti si duh i srce, a ujedno i ostalim pokazati put i način, kojim treba da udare. I napokon došao je taj željeno očekivani dan. Ponosom kliče danas hrvatska mladež u San Franciscu „Ustorjili smo prvi hrvatski klub Ban Jelačić.“ Raditi ćemo za napredak mile nam domovine i pokazati, da u nama jošte tuče hrvatsko srce. Prva skupština bila je u utorak na 12. t. mj. (12. svibnja 1908.) na 245 East St. na kojoj je bilo prisutno 15 članova utemeljitelja i to: Anton Perlenda, Anton Ficović, Ivan Kubiček, Tomo Cvjetković, Vlako Miloslavić, Anton Kljajo, Lovro Lucić, Joso Bajurin, Trojo Lucić, Vlaho Cvjetković, Nikola Bajurin, Nikola Mihlinić, Joso Pavlović, Marko Pilica i Jozo Pavlović. Ovi mladići radili su oduševljeni hrvatskom misli, te im je uspjelo u kratko vrijeme naći toliko pristaša, da su mogli u utorak održati drugu sjednicu, na kojoj su primili 20 novih članova, te je tako klub stupio u život sa 35 članova. (A. Čuvalo)

Detalji

Objavljeno: 18. travnja 2008.

Donosimo zanimljivi tekst dr. Ante Čuvala koji zorno prikazuje način na koji su Hrvati u Americi kroz ključne trenutke u hrvatskoj povijesti odigrali značajnu ulogu u očuvanju hrvatske kulture i tradicije. Izdvajamo: "Hrvati u Americi su već 1903. spremno reagirali na progone u Hrvatskoj. Tad ih je bilo oko 200,000, utemeljena su i prva potporna društva, a najbrojnija je bila Narodna Hrvatska Zajednica (HNZ). Čelnici Zajednice su odmah poslije prvih vijesti o progonima 1903. pozvali odsjeke, kao i sve Hrvate, da prikupljaju materijalnu pomoć domovini. Ali još važnije, oni su utemeljili Narodnu Hrvatsku Obranu (HNO), čiji će predstavnici tražiti od vlasti u Washingtonu da dignu glas u obranu Hrvata, protestirati kod Austrijkog poslanstva u Americi protiv progona i tumačiti prilike u Hrvatskoj i hrvatska htijenja američkoj javnosti".

Detalji

Objavljeno: 30. siječnja 2008.

Članak koji slijedi objavila je „Hrvatska Zastava“ (Chicago) u prosincu 1910. On nam daje barem malo uvida u život i rad Hrvata u St. Louisu početkom dvadesetog stoljeća. Za naš portal pripremio ga je gospodin Ante Čuvalo iz Chicaga. Izdvajamo: "Mjeseca travnja 1905 probudila je proljetna zora nekoliko čestitih Hrvata u gradu St. Louisu, da iza zimskoga sna zapale zublju prosvjete za se i za svoje hrvatski rod. U više navrata bijahu održavani sastanci, na kojima da se braća posavjetuju i dogovore o osnutku jednog „kluba“, koji bi i bio stjecište nadobudne mladosti hrvatske, da knjigom i novinom, pjesmom i tamburicom, te kazališnom školom osvježe srce svoje za časno hrvatsko ime, za slatku materinsku riječ i za ljubljenu otadžbinu Hrvatsku! I dana 25. travnja te historičke godine na svojoj izvanrednoj sjednici iliti skupštini, formalno osnovaše „klub“ i odmah izabraše odbor, a malo zatim izradiše pravila, kao zakon reda i poredka. Čestiti ovi pregaoci, zadojeni hrvatskom mišlju i osjećajima, dadoše tom svom „klubu“ časno i hvaledostojno ime, ime slavnih hrvatskih mučenika, - „Zrinski-Frankopan.“ Nakon toga ishodiše i „charter“, kao državnu priznanicu iliti dozvolu, da ovaj klub slobodno može i smije razvijati svoje plemenito djelovanje".

Detalji

Objavljeno: 09. prosinca 2007.

Blago u Gospodinu preminuo je Valentin Z. Ivanković 29. studenog 2007. u San Pedru, California. Po svim ljudskim procjenama Valentin je bio u izvanrednu zdravlju i uvijek mladolika izgleda, ali čovjek nikad ne zna kad će ga Gospodin pozvati k sebi. Tako je i naš Valentin naglo umro u svojoj kući, kraj svoje vjerne gospođe Ernestine, za koju se on nesebično brinuo u njezinim zdravstvenim brigama zadnjih godina. Valentinov životni put, kao i život cijele njegove generacije u Hrvata, bio je ispleten više trnjem nego ružama, ali on je uz sve (ne)prilike proživio vrlo uspješan i sretan ljudski život. Pogreb pok. Valentina bio je istinsko svjedočenje o njegovu životu i radu. Mnoštvo prijatelja i poznanika okupili su se na blagdan sv. Nikole, 6. prosinca, u prostranoj crkvi Marije Zvijezde Mora u San Pedru na posljedni oproštaj sa čovjekom kojeg su cijenili i voljeli. Misno slavlje je predvodio Msgn. Oscar Solis, pomoćni biskup Nadbiskupije Los Angeles, a s njim je koncelebriralo 14 svećenika. Tu su se također našli predstavnici dvadesetak etničkih i vjerskih zajednica iz Los Angelesa i okolice. Njegova kćerka je zadivila sve svojim govorom, evocirajući život i rad svog tate na kojeg je bila toliko ponosna.

Detalji

Objavljeno: 14. studenoga 2007.

Izvješće koje ovdje donosimo je prozorčić kroz kojeg možemo na trenutak pogledati u život i rad hrvatske zajednice u Chicagu prije 100 godina. I još više, ono nam daje priliku zaviriti u srca i um tog naraštaja. Premda je to bila davna 1906., iz teksta vidimo s koliko su ljubavi i žara naraštaji koji su prethodili našem ne samo čuvali svoj identitet i kulturnu baštinu, nego i mislili na svoju domovinu Hrvatsku i slobodu svog hrvatskog naroda. Iako su njihovi politički nazori uvjetovani gibanjima u Hrvatskoj u to vrijeme, pažljiviji čitatelj primijetit će brojne dodirne točke koje su zajedničke hrvatskoj emigraciji tada i sada. Članak, koji je pronašao i onda nam poslao dr. Ante Čuvalo, donosimo u izvornom obliku.(mmb)