Svaštara 
Kalkulator
Pacman
Udruga 
Upute
U prigodi 19. obljetnice pada grada koji je porazio srpsku JNA
Zlatni dukati - Vukovar, Vukovar [otvori poseban prozor]
Vukovar, Vukovar
Ima jedan grad, oduvijek mi drag,
ima jedan hrast, slavonski.
Ima jedan grad, svakom srcu drag,
ima jedan div, hrvatski.
Vukovar, Vukovar,
stoji dok protiču vode dunavske.
Vukovar, Vukovar,
gori na braniku svoje Hrvatske.
Ima jedan brod, svima nama rod,
koji nikud ne putuje.
Ima jedan brod i u njemu rod,
što zauvijek tu ostaje
Vukovar, Vukovar,
stoji dok protiču vode dunavske.
Vukovar, Vukovar,
gori na braniku svoje Hrvatske.
Budući da je trenutačno dopušteno komentiranje samo registriranim korisnicima, molimo sve one koji žele komentirati da se, ako već nisu, najprije registriraju na Portalu kako bi dobili svoje korisničko ime zaštićeno lozinkom. Tri jednostavna koraka za registraciju objašnjena su ovdje, a u slučaju poteškoća dovoljno je javiti se Administratoru.
KOMENTARI ČITATELJA
Odustajem od svih traženja pravde, istine, odustajem od pokušaja da ideale podredim vlastitom životu, odustajem od svega što sam još jučer smatrao nužnim za nekakav dobar početak, ili dobar kraj. Vjerojatno bih odustao i od sebe sama, ali ne mogu.
Jer, tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah?
Kome ostaviti grad?
Tko će mi ga čuvati dok mene ne bude, dok se budem tražio po smetlištima ljudskih duša, dok budem onako sam bez sebe glavinjao, ranjiv i umoran, u vrućici, dok moje oči budu rasle pred osobnim porazom?
Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko ce Vukovar iznijeti iz mraka? Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se.
Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još urezana vaša imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali, i primili prvi poljubac -netko je jednostavno sve ukrao jer, kako objasniti da ni Sjene nema?
Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtužniji film, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa. Morate iznova graditi. Prvo, svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim, svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost.
I nemojte biti sami u budućnosti.
A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven.
Da ga krvnik ne nađe.
Grad - to ste vi.
Siniša Glavašević
Jedan grad
na obali rijeke
ponosan a plače
u duši kao dijete
jer sjeća se
veselih sunčanih dana
prepunih trgova ljudi
dječjeg smijeha i galama
ali sjeća se najviše
srušenih domova od granata
posljednjih ispraćaja suza i boli
prokletstva strašnog rata
i pamtit će zauvijek dan
kada razoren do temelja je bio
okupan krvlju suzama i ponosom
slobodu svoju i Hrvatsku je snio
Vukovar danas ponosan i plače
kroz suze djeca i žena
za branitelje sve koji su pali
za sve one kojih nema
Vukovar danas ponosan plače
suze i bol ne odnosi rijeka
mnogo je tanjura postavljenih na stolu
ali nema onih koje tanjur čeka
Vukovar grad
na obali rijeke
ponosan a plače
u duši kao dijete
N.N.
Pod kišom čelika, ognja i smrti
Gdje paklena sila svoj zadnji ples vrti, stoji grad
Stoji grad
Vječan k'o narod ponosno stoji
I posljedne dane dušmanu broji
Vukovar, Vukovar
Iz majčina krika sloboda se rađa
I uskoro bijela zaplovit će lađa
Do sunca
Iz krvi i bola niknut će cvijeće
I nikada narod zaboravit neće
Vukovar
Stoji grad
gledamo zvijezdu na nebu
istu daljinu mjerimo okom
do sjajne točke u tami
noć nad nama
plavi tebe sanjama
o djevojačkim usnama
i putenim strastima
noć je nad rimom
noć nad parizom
noć londonska
od sna i sanja
mjesečine i gradskih svjetala
noć ljudskih bavljenja
ista zvijezda na nebu
jednako nam je daleko
a ipak je moja noć
u nekom drugom zviježđu
nadamnom zvjerad škljoca očnjacima
iz krvavih čeljusti mojega neba
cijede se očaj i beznađe
moja je noć vukovarska
Miroslav Bagarić hrvatski pjesnik i slikar
Prenio...MFP!
Sirene i majke, majke i djeca i šutjelo se u mraku dugo i beznadno...
I sve je bilo zavijeno u crno kao da je ovdje stanovao neki drugi Bog, a ne onaj isti kojega je i ta ista Hrvatska slavila stoljećima gušeći se u mirisu i svjetlu, samo zato jer je u mojoj domovini stajao visoki živi zid koji je čuvao njezin mir.
Zato, u ime sjećanja, u ime onoga što dolazi sutra:
" Izvedi narod moj, o gospode, izvedi ga iz ropstva zlopatna,
i skini mu sa vjeđa pospanih još onu mrenu tvrdu, zlokobnu što zastire sad oči njegove...
O, smiluj se, o silni Jahve spasi narod moj, o gospode!"
....
Noćas sam snila
Da su djeca došla
Vidjela sam kraj prozora su prošla.
Najstariji progovara:
"Otvori nam majko stara“
Brzo sam potrčala i vrata otvarala
Mog sina za ruku fatala ...
Tine, Tine mili
Pa tebe su četnici ubili.
To te Isus oživo ko Lazara.
Jeste majko mila dao mi krila.
I nema sina moga. sine …
Tine, sad si bio
Kud' si mi se skrio.
A možda je drugi po redu.
Možda je moj Mijo.
Mijo, Mišane, ako je majka šestoro rodila
Majki nije puno bilo.
Vi ste bili meni i desno i lijevo krilo.
Javi se sine majci svojoj.
Nema ga
Možda je treći po redu.
Možda je moj Ivo
Što je u Dunav skočio.
Ivo, Ivo, Ivane ljute rane
Jel'te odnesoše nebeske visine,
Dunavske dubine.
Majka te sine traži
Sad si bio
Kud si mi se skrio.
Da bol ublažim.
Možda je četvrti po redu
Moj Mato – moje zlato.
Tumaram, hodam po hodniku
Od vrata do vrata
Pa nema moga zlata.
Ja udarim susjedu na vrata
Susjed brzo zbori
Pa mi vrata otvori
"Ajd' u sobu majko stara
Nisi ništa snila“
"Jesam, susjed“
Djeca su mi bila
Kud su se skrila.
"Ajd' u sobu – zbogom i laku noć“.
Ja osta sama
U slike gledajuć
I misleć kud ću sada proć!
Djeco moja
Sokolovi mili
Kud ste mi se skrili
Pa sad ste bili …
Kata Šoljić ( 1922-2008 )
"Da nije bilo HOS-a, Vukovar bi pao već u rujnu mjesecu 1991."
Vječna vam hvala i slava !
Palim bojovnicima neka je laka hrvatska gruda i počivali u miru Božjem!
Duznost je svakog roditelja prenjeti mladim narastajima stradavanje i razaranje Vukovara. Prvi grad koji je sravnjen sa zemljom poslije drugog sv. rata, a nitko nije odgovarao. Boze, da li postoji pravda na ovom svijetu???
Možemo i moramo to uraditi na ovim izborima, složno i snažno da se zemlja zatrese, baš onako kako su se tresla srca, kada su nam razarali Vukovar.
To od nas očekuju žrtve Vukovara i dragi Bog koji ih je sebi uzeo, to od nas očekuju naša djeca i unuci, kako ne bi sutra oni doživjeli nove Vukovare, koje im mi svojom neodgovornošću već sada spremamo.
Na koncu, svete žrtve Vukovara netko će ipak morati platiti, iako se one ničime ne mogu platiti, a ponajmanje novcem i lažnim isprikama.
Platiti će ih naši neprijatelji, gledajući svojim ugaslim i u ništavilu učahurenim očima Hrvatsku kako ponosno i uspravno hoda onim putem kojime smo tada krenuli, ili ćemo te žrtve morati platiti mi koji smo ih izdali i obezvrijedili, a ta kazna će biti strašna.
svi danas plačemo, grlo se steže.
I treba tugovati jer žrtve su ogromne.
Ali treba i nadati se, biti ponosan.
Evo što danas kaže Mile Dedakovi Jastreb:
"Sve bih ponovio...
Sve bih napravio da nastane hrvatska država i zato ne volim ovu malodušnost danas.
Ako itko ima pravo na nju, onda smo to mogli biti mi u Vukovaru. Nismo bili ni tada, a ja vam danas kažem da će Hrvatska za deset godina biti bogata zemlja ponosnih ljudi.
Vjerujte mi, jer ja sam u Hrvatsku vjerovao i kasd mnogi nisu"
Hvala Jastrebu na riječima nade.
Hvala mu i za ono što je činio!!
Lijepo što je to paljenje svijeća, lampiona prešlo u tradiciju i nadam se da će svake godine biti toga još više.
Gledajući te svijeće, zapitam se zašto se to isto s Bleiburgom i križnim putevima ne uradi. Zašto sve te silne pravaške, desne, državotvorne stranke i strančice, razni domoljubni pokreti, udruge veterana itd., itd. ne organiziraju slično paljenje svijeća i lampiona s noći 14. na 15. svibanj kad su hrvatska vojska i narod u dalekoj Austriji čekali neizvjesnu budućnost (ima ona scena u Četveroredu kad noć prije početka križnih puteva hrvatski vojnici i narod sjede oko vatre ne znajući što donosi sutra i pjevaju Oj hrvatska mati).
Mislim da bi to bilo također stvarno lijepo i hvalevrijedno jer vidimo kako nam ovi jugokomunisti svakim danom sve više čupaju iz naše svijesti sjećanje na te strahote četrdeset pete. Zašto se ne bi organiziralo isto takvo paljenje svijeća za Bleiburg i križne puteve, možda npr. na Trgu bana Jelačića ili ispred katedrale ili isto duž Vukovarske avenije jer i Bleiburg i Vukovar su simboli stradanja Hrvata od iste četničko-partiz anske ruke ma koliko god današnji kvazipovjesniča ri pokušavali izjednačiti hrvatske branitelje i partizane. Nije to neki veliki trošak niti organizacijski problem već samo treba stvar pokrenuti, a ovdje ima dovoljno ljudi koji bi to mogli. Da barem malo spustimo to obilježavanje Bleiburga i među ljude kojima je ispran mozak i više nemaju sjećanja o tome, a ne da sve ostane samo na nekom tv prijenosu iz tamo neke Austrije. Kada bi se to pokrenulo i preraslo u tradiciju, i dalje bi krivci ostali neosuđeni, ali bi vidjeli barem da im narod nije zaboravio.
Fires illuminate the sky,
The dance with death begins,
In a battle no one wins
The cannons continue to pound,
Pummeling every inch of ground
The streets melt away,
Yet the fight another day
The Church bells begin to sound
A call to God to save this town
Graveyards fill there`s no more space
The whole city`s lald to waste
Your spirits forever haunt these streets
Brave ghosts of Vukovar,
All is silent, there is no more war
Brave ghosts of Vukovar!
Fight to survive their only hope,
The noose tightened around their throat
87 days until the end,
When none were left to defend
Sense of humanity lost,
Blood of a nation the cost
Yet the tower, it still stands
A symbol to the heroes of this land!
www.youtube.com/.../
U Vukovar kao da su utkane sve suze, patnje i boli hrvatskog naroda, ali i njegov prkos, ponos i hrabrost u povijesnom hodu i borbi za ostvarenje samostalne hrvatske države.
IZ KRVI I BOLA NIKNUT ĆE CVIJEĆE I NIKADA HRVAT ZABORAVIT NEĆE V U K O V A R !!!
nažalost nisam mogla ići u grad heroj,,ali ako bog da dogodine obavezno..
Hvale vrijedan prijedlog.
Inicijativa za pokretanje takve akcije koja bi trebala prerasti u tradiciju mora početi od ljudi iz HKV-a.
Izvanredan način da se izdignu hrvatske žrtve nakon drugog svjetskog rata na ravan koju zaslužuju.
Samo nadajmo se da netko i čita ove naše komentare.