Radosti mojoj nema kraja!

S mjesta predsjednika Republike Hrvatske odlazi Ivo Josipović, važna karika najgore vlasti koju je Hrvatska od svog nastanka imala. Anacionalne i bezlične vlasti, kod čijih predstavnika niti u jednom trenutku nismo mogli osjetiti ni mrvicu ljubavi prema državi koju vode, o strasti da i ne govorimo. Iako su pokušavali, posebice u predizborno vrijeme, „hrvatizirati“ svoju retoriku, nisu uspjeli zavarati mnogo ljudi, Niti Josipović,, kojemu je „uspjelo“ ono što se izuzetno rijetko događa, izgubiti reizbor iako je na svojoj strani imao sve najveće medije, ni Milanović ni njegovi ministri nisu to uspjeli. To i nije čudno, nemoguće je imalo dulje vremena glumiti ljubav.

Kad je predsjednik Vlade govorio o Hrvatskoj kao o slučajnoj državi, paradoksu, o nerazumijevanju Slavonaca i Dalmatinaca, kad je uvjeravao Hrvate da Hrvatska više nikada ne će biti bogata država, predsjednik Josipović je šutio, ili bi progovorio o ustaškoj guji u njedrima hrvatskog naroda. Kad je hrvatski narod oduševljeno slavio oslobađanje hrvatskih generala Ante Gotovine i Mladena Markača, što je značilo i propast teze, potekle iz Hrvatske, o zločinačkom pothvatu kao temelju Hrvatske, predsjedniku Josipoviću je trebalo više od dva sata za obraćanje presretnim Hrvatima, a i tada je naglasak stavio na procesiranje zločina koje je počinila hrvatska strana.

Stoga Ivi Josipoviću, u povodu njegovog odlaska s dužnosti predsjednika Republike Hrvatske posvećujemo ovu pjesmu koja je, baš kao i još mnoge druge, nastala ubrzo nakon Josipovićevih (i Milanovićevih) „domoljubnih“ izjava.

 D.J.L.

 

 

Tamburaški sastav Kas i Neno Belan

Radosti mojoj nema kraja

Pogledaj to more plavo,
Pogledaj taj val u pjeni.
Ja odavde nigdje ne bih,
Ostajem u ovoj sjeni.

Pogledaj ta polja plodna,
Žito raste na svom suncu.
Ta je zemlja tako rodna
Samo da je blizu srcu.

Tu di se more sa stinom ljubi,
Tu di se uzdah od sreće gubi,
Tu di se pisma sa zorom spaja,
Radosti mojoj nema kraja.

Ima l' šta lipše od toga,
Između nas i neba.

Volim kamen, svoje škoje,
Kada uđe brod u luku.
Sve što vidiš, to je moje,
Svatko će ti dati ruku.

Volim šume, svoje rijeke,
Stare priče iz davnina.
Kad tambura šorom krene,
Kada majka ženi sina-

Tu di se more sa stinom ljubi,
Tu di se uzdah od sreće gubi,
Tu di se pisma sa zorom spaja,
Radosti mojoj nema kraja.

Ima l' šta lipše od toga,
Između nas i neba.

Tekst: Uršula Tolj
Glazba: Damir Bačić

Čet, 2-07-2020, 19:05:16

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.