Pjesma „Horvatska domovina", poznatija kao „Lijepa naša", koju je 1835. u Gajevoj „Danici" objavio Antun Mihanović, a kasnije uglazbio Josip Runjanin, s pravom je izabrana za službenu himnu Republike Hrvatske. Svojom rodoljubnom crtom i literarnom vrijednošću ona je to zaslužila biti. No, postoje i druge pjesme koje su to mogle postati. Tako se primjerice pjesma „Lijepa li si" kantautora Marka Perkovića Thompsona pjeva prije svake utakmice hrvatske nogometne reprezentacije i na neki način predstavljaju „drugu" hrvatsku himnu. U toj su pjesmi, kao i u „Horvatskoj domovini, majstorski opisane ljepote „Lijepe naše" domovine. U prilogu možete poslušati u nas slabo poznatu pjesmu koju je ispjevao fra Krešimir Mikelić, a koja bez sumnje može stati uz bok prethodno spomenutih pjesama. Riječ je o pjesmi „Let hrvatskog sokola", koja će nas još jednom podsjetiti na beskrajnu ljepotu kojom je Bog obdario naš "mali dio svemira". Tipična je to hrvatska rodoljubna pjesma inspirirana vječnom hrvatskom temom borbe za slobodu na vjetrometini Istoka i Zapada.(dd)

Let hrvatskog sokola

De poleti sokole sa stine
Pa se vini gori u visine
Pođi s juga uz Jadransko more
Pa doleti do Triglava gore

Ti uperi oko sokolovo
Na Velebit i na Biokovo
Prošetaj se ravnom Slavonijom
Likom, Bosnom, našom Vojvodinom

Poletit ćeš ka nebeska strila
Od zemaljskih do rajskih visina
Kad proletiš pokraj rajskih vrata
Ugledat ćeš maticu od zlata

I oko nje kolo vilovito
Igraju ga malo i veliko
U nošnjama naših pradidova
Svih vrimena i sviju vikova

Oko kola hrvatski vojnici
Tomislav i svi mu konjanici
Krešimir i njegovi mornari
Domagoj i ostali vojari

A na čelu sigetskoga zbora
Stoji hrabri Zrinović Nikola
To su one proslavljene duše
Što za Krista krv svoju proliše

Zbog njihova davnoga junaštva
Svi nas zovu da smo stup kršćanstva
Jer kad ono poganin navali
Samo Hrvat na put mu se stavi

Tu je pao sultan Mehmet Silni
Tu su Turci glave ostavili
Nisu znali s kim posla imaju
Hrvati se nikad ne predaju

Ti se pokrij nad jarbolom zlata
Prenesi im pozdrav od Hrvata
Pa im reci lipo po istini
Zašto srce žudi k domovini

Letija san uz Jadransko more
Priletija doline i gore
Vidija san tu lipotu svaku
Što nam resi predragu Hrvatsku

Od Kotora preko plavog mora
do istarskog Kristalnoga gorja
Ispleli se predragi otoci
Ka biserni nanizani lanci

Čvrsto stoje i vitru prkose
Oni naše uspomene nose
Vidija san hrvatsku Atenu
Naš Dubrovnik na tvrdom kamenu

Pokraj Splita i Klisa tvrđave
Tiho Jadro utiče u more
Solin svoje krake raširija
Čuva kosti hrvatskih kraljeva

Iznad Splita i Starog Trogira
Prijestolnica kralja Krešimira
Naš Šibenik kano bila ptica
Stoji ispod zagorskih litica

Vidija san vale i uvale
Dalmatinske pozlaćene žale
Zrcale se kano ogledalo
Sjajno sunce hridi im obasjalo

Iznad mora stoje kao lovor
Kozjak, Mosor, kršno Biokovo
I Velebit što mu dušmanini
Posjekoše drvo po padini

Podno njega Senj na vitrometu
Iznad Senja orlovi u letu
Di su nekad rađani junaci
Sad se legu orlovi i vrapci

Istra vam se nije prominila
Ostala je lipa ka i vila
Uz obalu redom prisna mista
Od Rijeke do izgubljenog Trsta

Sve krajine naše domovine
Vištom Božjom rukom salivene
Svaka lipost na svoj način daje
Isto sunce kada ih ne sjaje

Neretvanska beskrajna dolina
Uz Neretvu što se je izvila
Plodna, rodna, puna svakog blaga
Mili Bože na daru ti hvala

S toga krša i pustog kamena
Mnoga slavna ustaše imena
Tu i danas posebno prebiva
Božja ruka i milost Gospina

Neka uvik časti Gospodina
Livno, Duvno, Ljubuška krajina
Međugorje, Humac i Vitina
Svo Posušje, Grude i Čapljina

Ispod njih je Imotska krajina
Oko polja sto ih iznosa vila
I Imotski što gleda s visoka
S dva jezera ka dva plava oka

Tamo dalje Cetina se sliva
Sinjsko polje vodama umiva
Kripi zemlju i ljude napaja
Kruva daje, junake odgaja

Za svilajom Petrova ledina
Niza nju se Čikola razlila
Sve od Kljaka do Drniša grada
Prostrlo se polje vinograda

Iza Krke Ravni su kotari
Bukovica ravnicu im kvari
A ostalo Bože blagoslovi
Sve do Zadra livade i doli

Vidjeh zemlju najlipšu na svitu
Svu u plodu i šarenom cvitu
Te divote nema na daleko
Doli more, gori polje meko

Malo bolje čovik kad pogleda
Ne postoji čega kod nas nema
Svakim dobrom Bog nas obdarija
Ulja, kruva, duvana i vina

Po poljima kosci travu kose
Domaćice užinu im nose
Pa kad u lad odu da odmore
Zapivaju gange ili reve

Tako ti je kod nas običajno
Po tri-četiri zapivat uzaj'mno
Da se čovik malo proveseli
I s drugima radost da podijeli

Raslo mi je srce u grudima
Kada vidih u nikim mistima
Slivaju se do Božjega hrama
O nedilji ljudi sa svih strana

Staro, mlado u crkvu ulaze
Boga mole i milost nalaze
Nek' udare sa istoka vitri
Hrvat viru neće izgubiti

Kad je sokol riči dovršio
Iz kola se jedan uputio
Pa dolazi pod jarbol sokolu
I govori besidu mu ovu:

"Leti ptico, slobodu navisti
Svakom onom koga jaram tišti
Bog će ruku svom narodu pružit'
Jer on čuva onog tko mu služi

A Hrvati pri ognjištu svome
Nek se mole Bogu velikome
Nema sriće di se Boga psuje
I Njegovo ime pogrđuje

To je velika mana Hrvatima
Ne štima im uvik na ustima
Stvorca svoga neka ne vriđaju
Misto psovke nek mu hvalu daju

Mi ćemo se ovdi molit' Bogu
Da vam dade radost i slogu
Da živite u ljubavi bratskoj
U predragoj zemlji nam Hrvatskoj

Nek vam rodi vino i pšenica
Nek vam zdrava rađaju se dica
Da se širi loza plemenita
I da traje sve dok bude svita

A ti leti k našem dragom kraju
Reci da ga sinci pozdravljaju
Oni što su krv svoju prolili
Da bi danas vi slobodni bili

Zapivajte uz ognjišta bratska
Neka živi slobodna Hrvatska
Nek' se piva priko cilog svita
Još je živa Vila Velebita!"

Fra Krešimir Mikelić