Svaštara 
Kalkulator
Pacman
Udruga 
Upute
Otočac na Baščanskoj ploči i o porijeklu glagoljice
Za dan sv. Vinka svi manje-više znaju, a za blizak dan sv. Fabijana i Sebastijana ne vlada tako veliko zanimanje. Osim u Otočcu, gdje je Fabijanovo gradski blagdan.
Bio sam ondje uoči Fabijanova – središte Otočca okićeno kao za Božić jer ukrasi doista od tada nisu skidani kako ih ne bi trebali opet stavljati 20. siječnja. Svijetli i crkva Presvetoga Trojstva potpuno obnovljena drugi put u zadnjih dvadeset godina – kada je prvi put obnavljana i obnova dovršena, razorili su ju i zapalili neprijatelji fosfornim granatama u agresiji početkom devedesetih prošloga stoljeća.
Preko puta crkve je Muzej grada Otočca, a u njemu sačuvana dvorana ZAVNOH-a baš kao što je bila onih godina. U manjoj dvorani predstavljamo Petrač, Bežen i ja knjigu biskupa Mile Bogovića "Žao mi je naroda" – treća promocija nakon Zagreba i Gospića. Noć je ledena, u župnom dvoru poslije vrlo tople promocije i toplina ljudska i tvarna. Dobivam kao honorar dvije knjige, "Vrilo", godišnjak župa otočkoga dekanata (glavni urednik mr.Tomislav Šporčić) i "Otočac od spomena na Baščanskoj ploči do biskupijskog središta u 15. stoljeću" Mile Bogovića. Ne listam ih dok vozim prema Zagrebu, a i magla je, teška i gusta – i guske bi zalutale. Da nema magle put bi trajao tek nešto više od sata, možda i manje. U stvari, mislim ja, s dobrim automobilom i uz nekoliko puta jeftiniji benzin čovjek bi sada mogao živjeti u Otočcu a raditi u Zagrebu, no odmah zastanem – a zašto bi išao u Zagreb, zašto ne bi ostao u Otočcu i tu radio, zašto ne učiniti sve da Otočac postane snažnim središtem u svakom smislu, iz kojega nitko ne će željeti otići, a mnogi će mu se htjeti vratiti. Lijep je grad, lijepa je Gacka dolina, ima svega blaga prirodnoga a povijest mu seže do Baščanske ploče.
Otočka memorija
U još neuređenom parku bočno od crkve Presvetoga Trojstva već leže neki od trideset kamenih blokova koji će podsjećati na prošlost Gacke, koja jest prava kolijevka hrvatske državnosti. Na prvih osam kamenova prikazana je Baščanska ploča, knez Borna, Dujam II Krčki, inicijal iz Borgo Illirico 6, papa Pio II, Žigmund Frankopan i otočki biskup Vinko de Andreis. Cijeli koncept polazi od glagoljskih slova da bi se podsjetilo kako je i područje Gacke bilo glagoljsko i da se ovdje u službi Božjoj glagoljalo. Glagoljska će slova, dakle, biti urezana na svaki kamen i kao poveznica s Baškom i Krkom gdje je postavljena aleja glagoljskih slova. A najdragocjenija poveznica Otočca i Krka jest znamenita Baščanska ploča u tekstu koje se spominje Otočac (V to vrime beše Mikula v Otočci sa svetuju Luciju jedino).
Bilo je i onih koji su Otočac s Baščanske ploče htjeli pronaći negdje drugdje, ali nisu uspjeli, no sumnje nisu potpuno raspršene.
Bilo je i onih koji su pojavu glagoljice u Hrvata svakojako interpretirali, ni sada sve nije razjašnjeno, ali je crkveni povjesničar Bogović –ne nudeći konačne zaključke – pošao putem koji ne slijedi rutinu predšasnika. Pritom se poziva i na Radoslava Katičića koji o postanku i starosti glagoljice veli da "o tome kako se ona našla u Hrvata nema znanja tako pouzdanog i utvrđenog da bi se ta pitanja mogla skinuti s dnevnoga reda."
Je li pogrješna ćirilometodska teorija?
Dr.Bogović pripada krugu ljudi koje ne zadovoljava ćirilometodska teorija o nastanku glagoljice. "Pođimo od činjenice", kaže, " da je jedino naš hrvatski prostor ono područje gdje je glagoljica normalno rasla, cvjetala i donosila plodove, a u smislu crkvenoga razgraničenja to je područje današnje Riječke metropolije. Uz to što je ona na tom području bila najplodnija, ona je ovdje i najdužega vijeka. To je nepobitno. Koji drugi narod pored hrvatskoga ima svoju glagoljsku kulturu?"
Najlogičniji je zaključak da je glagoljica nastala ondje gdje su joj najstariji kameni spomenici, a to je hrvatski sjeverozapad. Ako se neki spomenici izvan hrvatskoga prostora datiraju kao stariji, ni to nije presudno, jer imamo dokaza da je glagoljica u nas u uporabi prije pojave pronađenih kamenih spomenika. U vrijeme sabora u Splitu 925. glagoljica je u redovitoj uporabi u liturgiji.
A što je s najstarijim glagoljskim tekstovima na papiru i pergameni koje znanstvene analize pripisuju drugim područjima. Glavni su dokaz za njihovo podrijetlo razni jezični izrazi koji upućuju na druge krajeve i narode, što ne treba omalovažavati, ali treba reći da je njihova dokazna moć (papir, pergamena) slabija od one kamenih spomenika jer se tekstovi na papiru i pergameni lakše sačuvaju baš ondje gdje se ne upotrebljavaju. "Nemamo u Senju ni Rijeci nijednu knjigu iz njihovih glagoljskih tiskara. Knjige su potrošene. Sačuvale su se ondje gdje se nisu trošile".
Staroslavenski je jezik dobio dva pisma – ćirilicu i glagoljicu. O porijeklu glagoljice nema nikakvih sigurnih podataka. U "Žitijima" Konstantina Ćirila kaže se da je sv. Ćirilu na čudesan način Bog objavio pismo za novi narod, no to je uobičajeni srednjovjekovni način pisanja, gdje se sve velike stvari pripisuju izravnoj Božjoj objavi. U zbilji, sv. Braća su dugo radila da sastave novo pismo ili su se Ćiril i Metoda dali na istraživanje postoji li već neko pismo za slavenski jezik. Gdje su ga mogli naći ? Možda u Makedoniji, u Dalmaciji, možda u sjevernoj Grčkoj. U Dalmaciji (cijela istočna obala Jadrana) koja je bila pod Bizantom ali i pod snažnim utjecajem latinskoga tražila se veća originalnost u stvaranju pisma za Slavene nego u sjevernoj Grčkoj gdje je, prirodno, grčko pismo odigralo glavnu ulogu u oblikovanju ćirilice.
Je li tako i zato u Dalmaciji (s onodobnim zemljopisnim odrednicama) nastala glagoljica? Je li se ona prvotno ovdje ukorijenila a onda širila na sve strane, a možda i u Moravsku?
Glagoljica u Gackoj
Daljnja razmišljanja dr. Bogovića o postanku glagoljice pročitajte u knjizi "Otočac od spomena na Baščanskoj ploči...." , a ja se vraćam u Otočac, tek da zaokružim priču o glagoljici u Gackoj u doba Frankopana koji su se i sami koristili tim pismom. U velikom požaru u 15. stoljeću stradale su mnoge vrijedne knjige u Otočcu, ali su sačuvane one iz Dabra i okolice. Ti glagoljski kodeksi su Brevijar Borg. Illirico 5. i 6.Kolunićev zbornik (knjižnica HAZU) i Dabarski brevijar.
To pisah ja da se spomenete na pritču ovu da je knigam teško priti, i gdo knige počtuje, da je knigami počtovan.
Hrvoje Hitrec
Budući da je trenutačno dopušteno komentiranje samo registriranim korisnicima, molimo sve one koji žele komentirati da se, ako već nisu, najprije registriraju na Portalu kako bi dobili svoje korisničko ime zaštićeno lozinkom. Tri jednostavna koraka za registraciju objašnjena su ovdje, a u slučaju poteškoća dovoljno je javiti se Administratoru.
KOMENTARI ČITATELJA
Armeniji
Gruziji
Abhaziji
Nagornjem Karabahu
doslovice čak dvanaest miljuna duša svakodnevno piše i čita na glagoljici, što je još uvijek širom Zakavkazja službeno državno i svakodnevno privatno pismo.
Htio bi podsjetiti čitateljstvo na minuli oružani spor u Ossetiji, kada smo preko dalekovidnice u večernjim vijestima gledali i ulične natpise na glagoljici.
U Armeniji i Karabahu sadašnje je službeno pismo značajna uglata glagoljica a naročito njezina verzija miniskula još sličnija hrvatskoj uglatoj glagoljici, gdje je također po osam glagoljskih slova ne sličnih, nego identičnih kao u Hrvata.
Na hrvatskim je spomenicima prevladavalo pisanje odnisno klesanje glagoljice ispod crte, što je još jedan nepobitan argument, kao kod glagoljica na Bliskom Istoku, Armeniji.
Zato se tu uporno ponavljalo i još se ponavlja, da su glagoljice zajedno sa bratskom čirilicom navodno stvorili sv.Čiril i brat mu Metodije, iako se odnedavna i u vatikanskoj pismohrani nalazi poduži starohrvatski vjerski tekst na glgoljici iz 9.stoljeća, koji su prosvjetiteljsk a braća Čiril i Metod mogli napisati samo koristeći povratni vremeplov, leteći u prošlost.
U prilog naše izvorne, baštinjene, predslaveske i neslavenske povijesti, naša uglata glagoljica govori i povijesni podatak iz godine Gospodnje 753. (Fra dr Dominik Mandić) koji nepobitno spominje "Zakon sudnije ljudem" zapisnik na saboru Hrvata na Duvanjskom polju. Sabor je trajao dvanaest dana a zaključci i dogovori zapisani hrvatskom ikavicom na hrvatskoj glagoljici i latinicom na latinskom.
Hrvati su do njihove pojave i djelovanja već bili i pokršteni i prosvjećeni i opismenjeni, gdje se još uvijek koriste za uzpostavu barem nekakve veze između Srba i Hrvata, makar su na cijeli proces rekli samo Amen.
Od silnog pješačenja i prosvječivanja hladili su tabane u Moravi i u hladovini Šumadije, ali tek oko 150 godina kasnije.
Svi, koji još uvijek i danas propovjedaju slavenstvo i dogmu srbsko-hrvatsko g jugoslavenstva u Hrvatskoj i širom svijeta, od ovih utvrđenih i dokumentiranih podataka bježe kao nečisti od tamjana.
Put istine je dugačak, trnovit i bolan, ali nas ohrabruje činjenica da je istina ipak dosežna.
Naknadno dodano :
Hrvati su jedini europski narod sa svojom posebnom crkvenom liturgijom na vlastitom narodnom jeziku i posebnom liturgijskom pismu, služeći se do početaka 20. stoljeća.
franjo
frdragash
svaka cast Ante!sad sam malo psmeniji.
ne samo da nam iskrivljuju i lazu vec nam i kradu nasu povjest!!!
a tebi Thompsone hvala za pjesmu
E MOJ NARODE,E MOJ NARODE
jer sta vise reci...
Ako ne mi bio problem, i ja bih volio isto na ante.carapina
Unaprijed zahvaljujem
kost-resh
ono sa otkivanjem, sala
a eto i ja... fala!