Glagoljaški abecedarij

Postoji opće mišljenje, pa čak i stručnjaka, da je posljednje slovo hrvatske glagoljice Jus. To, međutim, nije točno. Postoji (barem) još jedno slovo koje dolazi nakon Jus, a to je Jest - je (kako ga je sricao George de Sorbonne). To potvrđuje deset važnih abecedarija hrvatske glagoljice (prema njima glagoljica ima 33 - 34 slova):

• Ročki abecedarij (Istra, oko 1200.),

• Pašmanski abecedarij (Pašmanski brevijar, 14. stoljeće),

• dva Lovranska abecedarija (Lovran je gradić u Kvarnerskom zaljevu), vidjeti [Fučić, str. 238 i 240],

• dva glagoljaška abecedarija Jurja iz Slavonije (George d'Esclavonie ili George de Sorbonne), koji se čuvaju u Francuskoj, oko 1400,

• dva Glagoljaška abecedarija Krstjanina Radosava iz Bosne iz 1443., vidjeti jednog od njih

• Psaltir (Knjiga psalama) Šimuna Kožičića Benje, tiskan 1531. u Rijeci,

• Glagoljaška početnica iz 1527., tiskana u Veneciji.

Zapravo postoje točno 33 slova pisma hrvatske glagoljice, budući da se u navedenim abecedarijima slovo M katkad javlja u dvije inačice, baš kao i slovo Jer. Branko Fučić u svom članku Ročki glagoljski abecedarij, str. 200, spominje dva glagoljska abecedarija na marginama Bribirskog brevijara iz 1470., te Divisev (ili možda Divinićev?) Stockholmski hrvatski glagoljski abecedarij iz 1360.

Do 14. stoljeća u hrvatskoj glagoljskoj abecedi slovo Jat bilo je na 26. mjestu (s brojevnom vrijednosti 800) a Šča na 31. mjestu. Koncem 14. stoljeća ta slova mijenjaju svoja mjesta, tako da otada slovo Šča ima brojevnu vrijednost a ne Jat. Vidjeti [Fučić, Glagoljski natpisi, str.14], te [Fučić, Brojevi u glagoljici].

Važna osoba za povijest glagoljskog pisma je Dragutin Antun Parčić, leksikograf, lingvist i glagoljaški svećenik iz 19. stoljeća.

Croatianhistory.net
Preveo: D.J.L.