Česi i Hrvati - 1. dio

Slavni češki kralj Karlo IV. Luksemburški izgradio je glagoljaški samostan Emaus (na Slovaneh) u Pragu 1347., u koji je pozvao osamdeset hrvatskih benediktinaca s otoka Pašmana i iz Senja. Upečatljivo je da samostan nije daleko od slavnog Karlovog sveučilišta izgrađenog iduće, 1348. godine (Karlo IV. Osnovao je i Bečko sveučilište 1365.). Jedna od glagoljaških knjiga iz tog praškog samostana (Emausa) dospjela je u Reims 1574., gdje su stoljećima francuski kraljevi (Charles IX., Henri II., Louis XIII., Louis XIV.) polagali prisegu držeći ruku na toj svetoj knjizi, poznatoj pod Texte du Sacre (Tekst svetosti) ili Évangéliaire de Reims (Evanđelistar iz Reimsa). Ta je glagoljaška knjiga napisana 1395., i ona je kopija starije hrvatske knjige, napisane vjerojatno u Omišlju. Zapravo je glagoljaška knjiga bila uvezana zajedno s knjigom na ćirilici koja je ukrajinskog (rutenijskog) podrijetla, napisana u Kijevu u 12. stoljeću, i koja potječe (ćirilični dio sadrži 16 listova, a glagoljaški 31). Knjiga je ukrašena ornamentima od zlata, dragim kamenjem i relikvijama, a prema [Dolbeau ], str. 26-27, vjerojatno je kaligrafski uređena na otoku Krku ili u češkom samostanu. Te su Dolbeauove stranice dostupne u [Studia Croatica ].

Francuski kraljevi zaklinjali su se nad glagoljaškom knjigom riječima:

Ainsi le jourons, vouons et promettons sur la sainte et vraie Croix et le saint Évangile touché. (Tako se zaklinjemo, …

Dragocjeno kamenje, relikvije i dio izvornog Križa nestali su s ovitka knjige tijekom francuske revolucije. Vidjeti [Gregory Peroche ], str. 62.

Navedimo odlomak iz djela [Castellan, Vidan , str. 31]:

..Selon divers récits, l'Évangéliaire aurait servi lors du sacre des rois de France, notamment ceux de Francois II et Charles IV, puis d'Henri II, Lous XIII et Louis XIV qui "posèrent la main sur son texte en pronoçant la formule du serment" (L. Paris).

1485/46. francuski hodočasnik Gheorge Langherand napisao je da je u Zadru čuo "sklavonsko" bogoslužje, tj. hrvatsku glagoljašku misu. 1549. je francuski franjevac i kozmograf André Thevet zapazio molitvu "Oče" naš na hrvatskom jeziku. Vidjeti [Raukar ], str. 360.

Prema poznatom češkom lingvistu Nemecu, utjecaj hrvatskih glagoljaša u Pragu na stvaranje i ortografiju češkog jezika nije bio "ni velik niti zanemariv". Poljski kralj Vladislaw II. Jagiello isto je tako otvorio glagoljaški samostan u Krakowu (Kleparz) 1390., u kojem su glagoljaški svećenici bili aktivni gotovo 100 godina. Njegova je žena Jadviga bila hrvatskog podrijetla.

Kao mladić Charles IV. Je na nekoliko dana posjetio hrvatski priobalni Senj 1337, kad mu je bila 21 godina. U tom istaknutom glagoljaškom središtu s jedinstvenom rimokršćanskom katedralom u kojoj se služila isključivo glagoljaška liturgija na hrvatskom crkvenoslavenskom (a ne na latinskom), sprijateljio se s Bartolomejom Frankapanom. Frankapan mu je osigurao vojnu pratnju na njegovom putu u Tirol gdje se trebao susresti sa svojim bratom.

croatianhistory.net
preveo: D.J.L.