Neki su možda čuli a neki nisu za prof. dr. Milana Šufflaya. Ako su čuli to sigurno nije bilo u školi ili na televiziji. Milan Šufflay bio je hrvatski povjesničar i jedan od utemeljitelja albanologije, a ubijen je uz mig jugoslavenskih vlasti 1931. godine. Osim znanstvenog rada, Šufflaya ističe i zanimljiva činjenica da je napisao prvi hrvatski znanstvenofantastični roman. Prof. dr. Milana Šufflaya jugoslavenske vlasti u više navrata proganjale i zatvarale, a nastradao je od ruke režimske organizacije Mlada Jugoslavija, za što nitko nije nikada odgovarao. Albert Einstein i Heinrich Mann zbog toga su uputili apel Međunarodnoj ligi za prava čovjeka u kojem su upozorili na strašno stanje u svezi sa Šufflayevim umorstvom. Na sve to povijesne činjenice podsjetio nas je Anđelko Jurun iz Buenos Airesa, čije tekst donosimo u nastavku zajedno s apelom Alberta Einsteina i Heinricha Manna.(mm)

 

 

U umjetnosti našeg vremena vjerojatno je najslavnije ime kipar Ivan Meštrović (1883.-1962.), koji je stvorio remek-djela od kojih su mnoga posvećena povijesti njegove domovine. Možete ih vidjeti u Meštrovićevim galerijama u Splitu i glavnom gradu Hrvatske, Zagrebu. Njegove se skulpture mogu vidjeti u Londonu (Tate Gallery), Firenci (Uffizi), Torinu, Rimu, Pragu (Hradčani), Budimpešti, Chicagu (Čikaški Indijanci, Grand Central Park, vidjeti razglednicu iz 1939. i dvije fotografije), South Bendu (Indiana, SAD), Rochesteru (Minnesota, SAD), Baton Rougeu (Lousiana, SAD), itd. Isklesao je i spomenik najznačajnijeg slovačkog pisca Martina Kukučina (Matej Bencur) u Punta Arenasu (Patagonija, Argentina). Matej Bencur je proveo dio svog života u Hrvatskoj, na otoku Braču, i napisao je knjigu o životu hrvatskih iseljenika u Južnu Ameriku.

 

 

Na istarskom poluotoku možete vidjeti ljupke crkve koje je na prekrasan način ukrasio Vincent iz Kastva (15. stoljeće). Posebno su zanimljive njegove freske u samostanskoj crkvi Sv. Marije pokraj Berama. Na slici možete vidjeti Vincentov «Ples smrti», fresku koja pokazuje jednakost svih u smrti. Drugi istarski slikar čije se freske mogu vidjeti u Istri, uključujući i slovenski dio Istre, je Ivan iz Kastva. Zbog nekog razloga Slovenci ga nazivaju Janez, što je slovenska inačica imena Ivan. Po ljepoti malih srednjevjekovnih gradova i prirode, Istra je jedinstvena u Europi.

 

 

Juraj Dalmatinac (Georgius Mattei Dalmaticus, u Italiji poznat kao Giorgio Orsini, rođen u Zadru u 15. stoljeću) bio je još jedan od slavnih Hrvata. Izgradio je zgradu Loggia dei Mercanti i portal crkve Sv. Franje u Anconi. Njegova epoha predstavlja zlatno doba hrvatske srednjovjekovne umjetnosti. Njegovo je najljepše dostignuće Katedrala Sv. Jakova u Šibeniku, vrhunski spomenik hrvatske kulture, koja na neki način odražava karakter građanskog života toga vremena, a zasigurno je remek-djelo umjetnosti skulpture (Katedrala je bila bombardirana 1991., tijekom velikosrpske agresije na Hrvatsku).

 

 

Prva tehnička otkrića hrvatskih znanstvenika povezana su s imenom Fausta Vrančića (1551.-1617.) (latinizirano ime Faustus Verantius, talijanizirano Fausto Veranzio, mađarizirano Faustus Verancsics). Poznato je da je surađivao s Tychom Bracheom i Johannesom Kepplerom. Vrančić je tečno govorio bar sedam jezika. Na dvoru kralja Rudolfa II. u Hradčanima u Pragu (Rudolf II. je bio Rimsko-njemački car i Hrvatsko-ugarski kralj) radio je kao kraljev tajnik, i u to je vrijeme dovršio svoj značajni rječnik pet najplemenitijih europskih jezika. Među njegovim brojnim izumima najpoznatiji je padobran, koji je isprobao u Veneciji. Vrančić je isto tako konstruirao mlin kojeg pokreću morske mijene, žičaru, iznio je novu konstrukciju metalnih mostova (koji vise na željeznim lancima, tj. visećih mostova), koju je opisao u svojoj slavnoj knjizi o mehanici Machinae novae (61 konstrukcija, Venecija, 1595.). Tek su koncem 18. stoljeća, odnosno, dva stoljeća kasnije, takvi mostovi sagrađeni.

 

 

Marin Getaldić – Ghetaldus (1568.-1622.), rođen u Dubrovniku, bio je najistaknutiji hrvatski znanstvenik svog vremena. Studirao je u Italiji, Engleskoj i Belgiji. Njegova najveća postignuća su u područjima fizike, posebice optike, te matematike. Spomenimo između njegovih mnogobrojnih knjiga djela Promotus Archimedus (Rim 1603.) i De resolutione et compositione mathematica (Rim 1630., u pet velikih svezaka), u kojima se Getaldić predstavlja kao pionir algebraizacije geometrije.

 

 

Mario Puratić (u literaturi na engleskom Puretic, rođen 1917. u Sumartinu na otoku Braču) revolucionarizirao je tehnologiju izvlačenja ribarskih mreža iz mora svojom konstrukcijom uređaja koji se danas naziva Puretic Power Block (Puratićevo vitlo) pedesetih godina dvadesetog stoljeća (Dotada je mreže trebalo izvlačiti ručno osam do deset ljudi, što je bio iznimno naporan posao). Tvrtka Marco Seattle Company razvila je Puratićevu zamisao, i ona je uskoro postala standardno ribarsko sredstvo u cijelom svijetu. Godine 1975. je Ured za patente Sjedinjenih Američkih Država Puratiću dodijelio posebno priznanje za njegov patent koji je širom svijeta revolucionarizirao ribarsku tehnologiju. Puratić je bio u SAD-u izabran među sto najvećih izumitelja dvadesetog stoljeća.

 

 

Članak koji slijedi objavila je „Hrvatska Zastava“ (Chicago) u prosincu 1910. On nam daje barem malo uvida u život i rad Hrvata u St. Louisu početkom dvadesetog stoljeća. Za naš portal pripremio ga je gospodin Ante Čuvalo iz Chicaga. Izdvajamo: "Mjeseca travnja 1905 probudila je proljetna zora nekoliko čestitih Hrvata u gradu St. Louisu, da iza zimskoga sna zapale zublju prosvjete za se i za svoje hrvatski rod. U više navrata bijahu održavani sastanci, na kojima da se braća posavjetuju i dogovore o osnutku jednog „kluba“, koji bi i bio stjecište nadobudne mladosti hrvatske, da knjigom i novinom, pjesmom i tamburicom, te kazališnom školom osvježe srce svoje za časno hrvatsko ime, za slatku materinsku riječ i za ljubljenu otadžbinu Hrvatsku! I dana 25. travnja te historičke godine na svojoj izvanrednoj sjednici iliti skupštini, formalno osnovaše „klub“ i odmah izabraše odbor, a malo zatim izradiše pravila, kao zakon reda i poredka. Čestiti ovi pregaoci, zadojeni hrvatskom mišlju i osjećajima, dadoše tom svom „klubu“ časno i hvaledostojno ime, ime slavnih hrvatskih mučenika, - „Zrinski-Frankopan.“ Nakon toga ishodiše i „charter“, kao državnu priznanicu iliti dozvolu, da ovaj klub slobodno može i smije razvijati svoje plemenito djelovanje".