Ante Dabro, rođen u Hrvatskoj 1938., počeo je rezbariti kao pastir. Njegova je nadarenost zapažena prvi put tijekom njegovog djetinjstva, kad je izrezbario golubicu tako precizno da je njegova mačka skočila na nju. Studirao je kod Antuna Augustinčića u Zagrebu. Uslijed neslaganja s komunizmom u Jugoslaviji, od 1957. živi u Australiji, gdje je postao jedan od najistaknutijih kipara. Izlagao je u mnogim europskim gradovima, i njegov se rad posebice visoko cijeni u Londonu. Među njegovim najvažnijim djelima su Spomenik australskoj kraljevskoj mornarici (pogledati i ovdje i ovdje , spomenik je otkrila kraljica Elizabeta II. 1986, i smješten je pokraj Australskog parlamenta u Canberri), spomenik La Pérouse u Parizu (izgrađen u počast francuskog istraživača i pomorskog časnika iz 18. stoljeća Jean-François de Galoupa, grofa La Pérousea, naručen od strane Francuskog ministarstva vanjskih poslova i smješten oko 200 metara od Eiffelovog tornja).

 

 

Oscar Nemon (1906.-1985.), istaknuti kipar i medaljar, rodio se u hrvatskom gradu Osijeku s židovskim korijenima (Oscar Neumann). Maturirao je u Osijeku, i 1923. je preselio u Beč. Inspirirao ga je veliki hrvatski kipar Ivan Meštrović , koji ga je i podupirao. 1931. je Nemon uživo napravio portret Sigmunda Freuda, za kojeg je Freud rekao da je «vrlo dobra i začuđujuće životna slika mene». Nakon kratkog boravka u Parizu, dobivši stipendiju od svog rodnog grada Osijeka, otišao je u Bruxelles 1925. kako bi studirao na Academie des beaux arts (Akademija lijepih umjetnosti). Ostao je u vezi s Osijekom, i za grad je napravio spomenik «Lipanjske žrtve», kao sjećanje ne ubojstvo trojice hrvatskih članova Parlamenta tadašnje Jugoslavije u Beogradu 1928., među kojima je bio i Stjepan Radić . U Bruxellesu je napravio poprsje kralja Alberta I., kraljice Astrid i Augustea Vermeyelena, uglednog povjesničara Flamanske slikarske škole.

 

 

Jedan od simbola Ujedinjenih naroda, kojeg svatko poznaje, jest Jahačica (Spomenik mira), skulptura koju je stvorio Antun Augustinčić (1900.-1979.). Dana je kao dar UN, i smještena je ispred glavne zgrade u New Yorku. Postolje spomenika načinjeno je od mramora s hrvatskog otoka Brača . Spomenik mira ima 10 metara visoko postolje, a skulptura jahačice visoka je 5,5 metara. Drugi prekrasan kip jahača kojeg je stvorio Augustinčić predstavlja poljskog maršala Josefa Pilsudskog.

 

 

Neki su možda čuli a neki nisu za prof. dr. Milana Šufflaya. Ako su čuli to sigurno nije bilo u školi ili na televiziji. Milan Šufflay bio je hrvatski povjesničar i jedan od utemeljitelja albanologije, a ubijen je uz mig jugoslavenskih vlasti 1931. godine. Osim znanstvenog rada, Šufflaya ističe i zanimljiva činjenica da je napisao prvi hrvatski znanstvenofantastični roman. Prof. dr. Milana Šufflaya jugoslavenske vlasti u više navrata proganjale i zatvarale, a nastradao je od ruke režimske organizacije Mlada Jugoslavija, za što nitko nije nikada odgovarao. Albert Einstein i Heinrich Mann zbog toga su uputili apel Međunarodnoj ligi za prava čovjeka u kojem su upozorili na strašno stanje u svezi sa Šufflayevim umorstvom. Na sve to povijesne činjenice podsjetio nas je Anđelko Jurun iz Buenos Airesa, čije tekst donosimo u nastavku zajedno s apelom Alberta Einsteina i Heinricha Manna.(mm)

 

 

U umjetnosti našeg vremena vjerojatno je najslavnije ime kipar Ivan Meštrović (1883.-1962.), koji je stvorio remek-djela od kojih su mnoga posvećena povijesti njegove domovine. Možete ih vidjeti u Meštrovićevim galerijama u Splitu i glavnom gradu Hrvatske, Zagrebu. Njegove se skulpture mogu vidjeti u Londonu (Tate Gallery), Firenci (Uffizi), Torinu, Rimu, Pragu (Hradčani), Budimpešti, Chicagu (Čikaški Indijanci, Grand Central Park, vidjeti razglednicu iz 1939. i dvije fotografije), South Bendu (Indiana, SAD), Rochesteru (Minnesota, SAD), Baton Rougeu (Lousiana, SAD), itd. Isklesao je i spomenik najznačajnijeg slovačkog pisca Martina Kukučina (Matej Bencur) u Punta Arenasu (Patagonija, Argentina). Matej Bencur je proveo dio svog života u Hrvatskoj, na otoku Braču, i napisao je knjigu o životu hrvatskih iseljenika u Južnu Ameriku.

 

 

Na istarskom poluotoku možete vidjeti ljupke crkve koje je na prekrasan način ukrasio Vincent iz Kastva (15. stoljeće). Posebno su zanimljive njegove freske u samostanskoj crkvi Sv. Marije pokraj Berama. Na slici možete vidjeti Vincentov «Ples smrti», fresku koja pokazuje jednakost svih u smrti. Drugi istarski slikar čije se freske mogu vidjeti u Istri, uključujući i slovenski dio Istre, je Ivan iz Kastva. Zbog nekog razloga Slovenci ga nazivaju Janez, što je slovenska inačica imena Ivan. Po ljepoti malih srednjevjekovnih gradova i prirode, Istra je jedinstvena u Europi.

 

 

Juraj Dalmatinac (Georgius Mattei Dalmaticus, u Italiji poznat kao Giorgio Orsini, rođen u Zadru u 15. stoljeću) bio je još jedan od slavnih Hrvata. Izgradio je zgradu Loggia dei Mercanti i portal crkve Sv. Franje u Anconi. Njegova epoha predstavlja zlatno doba hrvatske srednjovjekovne umjetnosti. Njegovo je najljepše dostignuće Katedrala Sv. Jakova u Šibeniku, vrhunski spomenik hrvatske kulture, koja na neki način odražava karakter građanskog života toga vremena, a zasigurno je remek-djelo umjetnosti skulpture (Katedrala je bila bombardirana 1991., tijekom velikosrpske agresije na Hrvatsku).

 

 

Prva tehnička otkrića hrvatskih znanstvenika povezana su s imenom Fausta Vrančića (1551.-1617.) (latinizirano ime Faustus Verantius, talijanizirano Fausto Veranzio, mađarizirano Faustus Verancsics). Poznato je da je surađivao s Tychom Bracheom i Johannesom Kepplerom. Vrančić je tečno govorio bar sedam jezika. Na dvoru kralja Rudolfa II. u Hradčanima u Pragu (Rudolf II. je bio Rimsko-njemački car i Hrvatsko-ugarski kralj) radio je kao kraljev tajnik, i u to je vrijeme dovršio svoj značajni rječnik pet najplemenitijih europskih jezika. Među njegovim brojnim izumima najpoznatiji je padobran, koji je isprobao u Veneciji. Vrančić je isto tako konstruirao mlin kojeg pokreću morske mijene, žičaru, iznio je novu konstrukciju metalnih mostova (koji vise na željeznim lancima, tj. visećih mostova), koju je opisao u svojoj slavnoj knjizi o mehanici Machinae novae (61 konstrukcija, Venecija, 1595.). Tek su koncem 18. stoljeća, odnosno, dva stoljeća kasnije, takvi mostovi sagrađeni.