Tko je to ubijao Hrvate….a danas prešućuje?

Teško čovjek može naći opravdanje za povike grupe huligana 'ubij', ubij Srbina' na nogometnoj utakmici mladih reprezentacija Srbije i Hrvatske u Varaždinu.

Ipak začuđuje činjenica kako je taj incident postao velikim državnim problemom koji je došao i na saborske klupe uz osudu veoma emotivnog srpskog zastupnika Milorada Pupavca.

Po njemu treba osuditi čak i hrvatsku dalekovidnicu što nije prekinula prijenos utakmice, a trebalo je zabraniti na TV-u i pokazivanje grupe 'navijača' koji skandiraju takve šovinističke poruke uvredljive za srpsku manjinu u Hrvatskoj! Skrušeno se Pupavcu na Saboru odmah ispričao i gradonačelnik grada Varaždina, osudila tu sramotu i naša rezolutna premijerka a ispriku ponudila i 'TV-Hloverka' uz čvrsto obećanje kako se takve ludosti više nikad neće i ne smiju dogoditi; lijepo!

S druge strane, samo lud čovjek u Srbiji ili lud Srbin u Hrvatskoj može tvrditi, ili misliti, kako u Srbiji nisu postojali konc-logori za hrvatske zatočenike, kako vojne tako i civilne. Takav čovjek onda negira da su Hrvati uopće i bili maltretirani, mučeni ali i ubijani….bez ikakvog suđenja!

Međutim, nepobitna je činjenica da je za vrijeme Domovinskog rata a posebno nakon pada Vukovara kroz logore Stajićevo i Begejce u Srbiji-uz mnoge druge, od Srijemske Mitrovice, Bgd-a, do Aleksinca, Niša itd.-'prošlo' desetak tisuća hrvatskih zatočenika ali ne samo hrvatskih branitelja-'ustaša' nego i veliki broj sasvim nedužnih civila. U obrani Vukovara izginuli su i mnogi hrabri policajci iz Varaždina a dio njih je završio i po srpskim kazamatima….ili je ostao zatrpan u nekoj neobilježenoj jami!

Dakle, mnogi od njih nisu preživjeli a ni danas se nekima od njih groba ne zna!

A sad nešto o događaju koji boli svakog poštenog građanina ove zemlje koji ju drži za svoju Domovinu, dakle:

Prije ovog incidenta u Varaždinu, predsjednik Udruge pravnika Vukovar ‘91., i sam bivši zatočenik srpskih logora, Zoran Šangut najavio je u rujnu og. organizirani odlazak autobusima u Stajićevo početkom listopada. Bivši logoraši htjeli su posjetiti taj logor, odati počast braniteljima i civilima koji su bili žrtve mučenja i postaviti tek jedno spomen obilježje u čast svim žrtvama logora. Posjeta je otkazana/odgođena, jer su srbijanski ratni vojni invalidi prosvjedovali protiv toga skupa u okviru kojega je, na mjestu negdašnjeg logora u Stajićevu pokraj Zrenjanina, trebala biti podignuta spomen-ploča.

Evo što o toj najavljenoj posjeti rekao predsjednik gradskog vijeća Zrenjanina Aleksandar Marton:

«Čekamo još uvijek odgovor srbijanskog MUP-a. Očito je da u nečijim glavama u Zrenjaninu, ali i šire, još nije sazrela ideja o pomirenju Srba i Hrvata. Zato je cijela priča o tom skupu, kao i postavljanju spomen-ploče hrvatskim logorašima u Stajićevu i Begejcima prenesena na višu, državnu razinu. Zato je moguće i njegovo otkazivanje».

Dakako da je otkazivanje moguće(posjeta je i otkazana, prolongirana!?) jer službena Srbija ni danas ne priznaje da je na području Srbije postojao ijedan logor s Hrvatima, koji su tamo ne samo zvjerski mučeni nego i ubijani(ubij, ubij Hrvata, ali da nitko ne sazna!) a dozvola posjeti značila bi i priznanje postojanja tih logora od prije18 godina!!!

Recimo da bivšim zatočenicima 'usijane srpske glave' i odobre ovu posjetu njihovom mučilištu, gdje će oni postaviti spomen ploču?

Pa, mogli bi je staviti na pravoslavnu crkvu, a evo i zašto:

Koliko je (po)postojanje konc-logora bila tabu tema u Srbiji(a ni danas nije ništa bolje, nap.a.!) najbolje svjedoči i ovo:

Srpski logorMarinika Čobanu je kao mlada novinarka 2002. godine pukim slučajem saznala da su u Stajićevu i u Begejcima krajem 1991. godine postojali logori za Hrvate. Ona je, naime, došla izvještavati o podizanju crkve u susjednom selu i evo što je izjavila, cit.: «Sasvim slučajno sam u razgovoru sa meštanima saznala da ni jedan sveštenik ne želi da osvešta tu pravoslavnu crkvu iz prostog razloga što su cigle koje su u nju zazidane dobijene od susednog sela Begejci, i to od građe štala gde su se nekad nalazili hrvatski zarobljenici, odnosno logoraši.»

Po tome se može jednostavno zaključiti da Hrvati i nisu bili 'smješteni' u konc-logorima nego u štalama za stoku a cigle tih štala srpski neimari ugradiše u pravoslavnu bogomolju; morbidno, cinički i sramotno.

'Ubij, ubij Srbina' povik je koji svakako zavrjeđuje osudu svakog razumnog čeljadeta u Hrvatskoj, ali daleko gore od tog 'verbalnog šovinizma' je maltretirati, mučiti, ubijati ljude zaštićene međunarodnim konvencijama o zarobljenicima a kasnije zanijekati ne samo njihovo zvjersko mučenje i ubijanje nego i postojanje takvih logora…do dana današnjeg!

O nekakvoj odšteti ne treba ni govoriti!

Zašto ovo uspoređujem?

Jednostavno zato jer na uskraćivanje posjete bivših logoraša-po službenoj Srbiji nepriznatim logorima-Stajićevu i Begejcima nitko nije reagirao sa strane hrvatske vlade, Sabora, nije se oglasio ni odgovorni komentator svega i svačega-Predsjednik države, Kajin….a ni slučajno nije reagirao emotivni predstavnik srpskog naroda u Hrvatskoj, Milorad Pupavac.

Uzgred:

Istog dana kada je na Saboru osuđen ovaj izgred u Varaždinu, HTV je, ali tek ove godine(?) prikazala dokumentarni film o stradanju zatočenika kninskih zatvora(a bilo ih je oko 1.500), pa preporučamo Miloradu Pupavcu neka pročita knjigu robijaških memoara bivšega hrvatskoga salezijanskog provincijala Mirka Barbarića «Pozdrav iz Knina 10. 10. 1991.» u nakladi Salezijanskoga bogoslovskog doma u Zagrebu. To su svjedočanstava o zatočeništvu u kninskom zatvoru Mirka Barbarića i njegova kolege Franje Halužana u početku Domovinskog rata. Barbarić kronološki opisuje vrijeme uoči rata, njegovo putovanje u početku rujna iz Zagreba prema jugu kad su ga-svećenika, zajedno s Halužanom, u zadarskom zaleđu zarobili srpski balvanaši i sproveli u Knin, gdje je 33 dana proveo u kninskom zatvoru u zgradi bivše bolnice; batine koje je dobio ne treba ni spominjati. U knjizi su navedena opširna autorizirana svjedočanstva više skupina zatvorenika-branitelja Gospića, pripadnika ZNG-a iz Splita, putnika iz Šuice u Hercegovini, seljaka iz drniških sela koji su uhićivani na poljima ili u kućama i drugih. Objavljen je i imenik osoblja koje je mučilo zatočenike, te popis hrvatskih logoraša. Od četiriju tadašnjih zatvora u Kninu Stara bolnica je bila najveći i najvažniji.

U njemu su mnogi ljudi tučeni, mučeni, mrcvareni, seksualno zlostavljani i ubijani, o čemu postoje nedvojbeni dokazi i svjedočanstva zatočenika. Koliko je javnosti poznato, nijedno od pedesetak imena kninskih zatvorskih stražara nije na dohvatu zakona. A oni koji i nisu govorili 'ubij, ubij Hrvata' nego su s 'reči prešli na dela' i danas se Hrvatima rugaju sa slobode: ondašnji komandant garnizona JNA u Kninu, Ratko Mladić zaštićen patronatom srpske politike iz Srbije, ili golf-kapetan Dragan iz demokratske države Australije!

Ovaj potonji je i svoju karate-vještinu upražnjavao na zatočenicima u kninskoj staroj bolnici!

I još nešto:

Kad u Srbiji bude manje 'usijanih glava' i kad priznaju sve svoje zločine i podmire počinjene ratne štete tijekom agresije bit' će manje i 'govora mržnje' na športskim terenima po Hrvatskoj!

Uzalud, dovoljno je poslušati pravi govor mržnje s protestnog mitinga 'srpskih ratnih veterana' održanog ovih dana u Zrenjaninu; izgovoreno na tom mitingu ni 'pas s maslom ne bi polizao'!

Damir Kalafatić

Uto, 20-08-2019, 08:23:55

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.