Svaštara 
Kalkulator
Pacman
Udruga 
Upute
Nalazi se u centru B.Manastira. Kao maksimalni broj zatočenika u jednom momentu je 300. ćelije su bile veličine 1.2 m x 1.8m u kojima je bilo po tri zatočenika, u ćelijama 3x4 m bilo je 9 zatočenika. Zatočenici su nepravilno hranjeni , tučeni, prisiljavani na teške fizičke poslove. Prema jednom izvješću nekim zatočenicima je odsječeno uho.
Iskaz: S.S.
Vani je mrkla noć, a ja u marici i voze me vojni policajci i napokon se zaustavljaju i vade me van uz grmljavinu psovki i udaraca, tako da nisam znao što se događa. Nakon par trenutaka vidim da sam u nekom zatvoru, ali stalno pljušte udarci tako da se nemogu uopće pribrati, turali su mi pištolj u usta i vikali «ubit ćemo te ustašo», nisam mogao uopće reagirati, a kad su došli sa električnim palicama tada se ničeg više ne sjećam jer sam pao u nesvijest, kad sam došao k svijesti, nije bilo više policajaca nego sam bio zatočen u zatvoru bilo je još nekoliko zatočenika, ali ja nisam mogao doći do svijesti.
Nakon nekog vremena dolaze po mene policajci i odvode me u dvorište, ostao sam bez daha kad sam vidio kako neke zatočenike ubacuju u kaveze sa kerovima i kako ovi skaču na jadne ljude i zarivaju svoje zube u njihova tijela. Tog trenutka sam mislio da mi nema spasa jer će i mene baciti u kavez sa kerovima i ko zna kako ću završiti. Stajao sam na dvorištu i umirao od straha čekajući kad će i mene pustiti da me obrađuju kerovi. Nedugo zatim pojavi se neki kapetan i naredi im da me vrate nazad, pri povratku su me «dotjerivali» kako bi se znao ponašati, a ja sam skoro pao u nesvijest od brutalnog načina policije. Ovi me odvode iz zatvora i trapaju u maricu i opet nastupa vožnja u nepoznato.
Hrvatsko društvo logoraša srpskih koncentracijskih logora
Budući da je trenutačno dopušteno komentiranje samo registriranim korisnicima, molimo sve one koji žele komentirati da se, ako već nisu, najprije registriraju na Portalu kako bi dobili svoje korisničko ime zaštićeno lozinkom. Tri jednostavna koraka za registraciju objašnjena su ovdje, a u slučaju poteškoća dovoljno je javiti se Administratoru.
KOMENTARI ČITATELJA
Osječki sudac Zvonko Vekić donio je 8. svibnja 2006. oslobađajuću presudu Nikoli Alaici, Mili Bekiću, Dragi Karagaći, Milanu Pruscu i Sreti Jovandiću, dok je Mamula dobio sramotnih 4 godine zatvora za te zločine no odmah je pušten.
Sramotna je presuda za smrt 45 građana Belog Manastira i okolice (18 ih se još vodi kao nestali) u ljeto/jesen 91. kada su optuženi, kao pripadnici vojske teritorijalne obrane i milicije Krajine privodili, mučili, premlaćivali i ubijali baranjske ne-Srbe. Kako sam rekao, Mamula je dobio nikakvih 4 godine zatvora (simptomatično je da ih je branio Slobodan Budak, sin partizanskog teroriste Divka) a ostali su oslobođeni na osnovu tzv. Zakona o oprostu.
Ubojicama praštati!? Nije mi jasno!
Naravno, nitko nije tražio da se suđenje “izmesti u Agram” – valjda su znali da će Zvonko donesti oslobađajuću presudu. A, ne treba to ni reći, da je sudac Zvonko birao samo svedoke koji nisu ništa videli. Kao obično. Ali će kod Glavaša biti svjedoka “koji su sve videli”.
Naravno za vrijeme suđenja posrbljeni švaba Drago Hedl je šutio, Srpkinja Katarina Kruhonja je šutjela, šute i sada. Gdje su sada Semina Lončar, gdje je sada Puhovski, Letinićka, Pusić i zagrebačka televizija i ostali branitelji demokracije i prava, zapravo zaštitnici četnika. Nema ih nigdje. Nadaju se da će sve pokriti oblak prašine oko Glavaša, samo zaboravljaju da je Glavaš tvrd orah i da su možda malko precijenili svoje snage.
Simptomatična je izjava posrbljenog švabe komesara Hedla, koji je jednom prilikom izjavio “...da Srbija očekuje presudu Branimiru Glavašu.” Dakle, Srbija očekuje i opet kroji sudbinu Hrvatima. Hedl je zapravo i sudac istražitelj, i sudac porotnik i državni odvjetnik. Prije nekoliko godina je čak i snimio film o navodnim zločincima nad Srbima u Osijeku. Premijera filma je trebala biti u Novom sadu, na prvi dan suđenja Miloševići, međutim morao je otkazati projekciju jer se Milošević razbolio. Blago takvoj državi i takvom pravosuđu. Nedavno je osječka milicija privela jednoga građanina za verbalni delikt bez svjedoka, na prijavu Drage Hedla!
Jedna od žrtava mojega susjeda Pere Mamule (doseljenik-kol onist iz Moravica, Gorski kotar) i njegovih drugova, koji su upravo oslobođeni na “hrvatskom sudu”, je i Pavao Zemljak, profesor iz Belog Manastira i čuveni animator radiamaterizma u Baranji. Odgojio je najmanje trideset generacija radio amatera. Nesretni Pavo nije Baranjac, doselio se u Beli Manastir pedestih godina trbuhom za kruhom, i tu je našao smrt – vrlo okrutnu smrt. Meni je (i Bekiću, sin banijaškog četnika, išli smo Bekić i ja u isti razred) predavao u višim razredima osnovne škole.
U kolovozu 91. (vjerojatno nije stigao pobjeći, ili je nesretnik mislio – ne će mene) uhapsili su njega i sina mu Damira. U belomanastirsko j kasrni su ih propisno izmlatili do krvi i odvezli u Borovo Selo u zatvor. Tamo su oca i sina stavili u jednu ćeliju i jedno večer su pred ocem, Pavom, kastrirali sina Damira. Nesretni Vladimir je umro od krvarenja i šoka, a nesretni Pavo, njegov otac, koji je to sve gledao, kroz noć se objesio. Treba li reći da su “abolirani” Srbi ostavili konopac u ćeliji! Oba nesretnika su ekshumirana masovne grobnice u selu Ćelije.
Nikada Feral i njegov novinar ne će pisati o sudbini Pave Zemljaka. Katarina Kruhonja nikada nije spomenula strašnu smrt Pvala i Damira Zemljaka, koje je, vrlo vjerojatno, poznavala jer je kao liječnica radila u Belom Manstiru.
A gdje je tu narod, Hrvatski Narod!? Ne znam! Koliko će dugo to još trpjeti taj teror: ne znam ni to!
Kaže mi ovih dana da su belomanastirski Srbi (folklorno društvo vodi Veselin Jasnić), na folklornoj priredbi na Trgu Republike u Belom Manastiru odsvirali “Igrale se delije...”, doduše bez teksta i čakija, ali i to nije isključeno – kada se steknu uslovi. I nikomu ništa! Zna li Kruhonja za to, ili im je ona svetovala šta bre da sviraju.
A ona gornja šestorka, kažu mi, svake večeri na Korzu u Belom Manstiru se bahato i oholo šeta, uživa u slobodi i "hrvatskoj demokraciji", i svisoka gleda hravtsku raju i kao da govore: "Ustaše, ništa nam ne možete!".
A Bajić? Pa Bajić je prije rata bio tužilac na komunističkom sudu u Spalatu i što od njega drugo očekivati!?