Svaštara 
Kalkulator
Pacman
Udruga 
Upute
Široka kula, naš ponos i sram
Srpski zločini u Širokoj Kuli tijekom Drugoga svjetskog rata, poraća i Domovinskog rata, zorno svjedoče o pogubnosti hrvatske nagodbenjačke politike. Hrvatski se političari kmetskom podložnošću dodvoravaju svjetskim političkim mešetarima i bespogovorno izvršavaju njihove naloge. Rastaču hrvatsko zajedništvo, gaze po dostojanstvu, časti i ponosu svoga naroda. Po nalogu tih političkih mešetara sudilo se hrvatskim braniteljima u Rijeci, a sada se sudi u Den Haagu i Zagrebu.
Zašto? Zato, što su branili Narod i Dom. Zar su trebali razgolititi vratove, s cvijećem i bombonima u ruci doći pred pobunjene Srbe i reći: ''Gospodo Srbi, dopustite nam da ostvarimo svoje pravo na utemeljenje hrvatske države. Nemojte nam više biti 'tutori', molimo vas.'' Države, koje sebi tepaju da su civilizirane, koje nas tjeraju u podložnički položaj, pred čijim političarima naši puze, sve svoje bogatstvo stekli su na pljački i krvarini drugih naroda, a nad nekima su izvršili genocid.
Spomenik hrvatskim žrtvama srpskog terora
Po prešutnom odobrenju tih ''civiliziranih'' država, srpski pobunjenici pred šesnaest su godina izvršili pokolj hrvatskog pučanstva u Širokoj Kuli. Za ovaj zločin, kao i za one izvršene tijekom Drugoga svjetskog rata i poraća, nitko nije odgovarao. Kakvi su nam političari, takvo je i pravosuđe! I ove godine na komemoraciji ispred spomen-obilježja okupila se rodbina i prijatelji pobijenih. Odali su počast polaganjem vijenaca, paljenjem svijeća i molitvom. Koncelebriranu svetu misu u mjesnoj crkvi sv. Mateja predvodio je vlč. Luka Blažević. U ime rodbine, kao svake godine do sada, okupljenom puku obratila se gospođica Ivanka Vojvodić riječima:
«Najprije vas želim sve toplo pozdraviti i zahvaliti na dolasku. Pozdravljam vas, poštovani članovi obitelji žrtava i predstavnici udruga proisteklih iz Domovinskog rata, poštovani učitelji i učenici OŠ dr. Franje Tuđmana Lički Osik, poštovani svećenici. Pozdravljam također i zahvaljujem na dolasku izaslaniku ministrice obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, pukovniku Ivanu Grujiću, izaslaniku ministra unutarnjih poslova, gosp. Nevenu Juričiću, načelniku odjela u Ravnateljstvu policije, izaslanstvu Ličko-senjske županije i Grada Gospića. Svoje žaljenje što ne mogu nazočiti ovom obilježavanju, izrazili su preuzvišeni gospodin biskup gospićko-senjski i ministar znanosti, obrazovanja i športa. Poziv je bio upućen i predsjedniku Sabora, predsjedniku Vlade i ministrici pravosuđa, ali nema odgovora.
Danas ovdje u Širokoj Kuli odajemo počast 40 žrtava srpskog zločina i sjećamo se strašne tragedije hrvatskog naroda u Domovinskom ratu na području Grada Gospića, okupiranom od 1991. do 1995. godine, koje je prema velikosrpskom planu trebalo postati sastavni dio Srbije. Sve je upućivalo na lako ostvarivanje toga plana: višegodišnje pripreme domaćih Srba, veliko naoružanje, prisutnost JNA i formacija tzv. Martićeve milicije. Problem su samo predstavljali Hrvati koji su ovdje živjeli.
Gospođa Ivanka Vojvodić
A barikade, mitinzi, referendumi za izdvajanje iz hrvatske države, parole „Ovo je Srbija“, demonstriranje sile prelijetanjem aviona, dolazak tenkova, stalne pucnjave – bili su svakodnevica ovdje u Širokoj Kuli tijekom godine koja je prethodila potpunoj oružanoj blokadi i napadu na susjedna mjesta: Perušić, Stari Lički Osik, Mušaluk, Gospić… Vidjeli su Hrvati da im se ne piše dobro, ali ih je i dalje zadržavala ljubav prema svome ognjištu. Koliko je ta ljubav bila jaka, govori najviše činjenica da su ostajali unatoč pretresanjima kuća, prijetnjama, različitim maltretiranjima, zastrašivanjima i pljačkama. Za svaki su dio sela bili zaduženi domaći Srbi, a imali su zadatak pratiti svoje susjede Hrvate i ograničiti im kretanje.
Ivanka Vojvodić u razgovoru s novinarima
12. rujna 1991. „martićevci“ počinju odvoditi mještane u zatvor, koji se je nalazio u podrumu Doma kulture u Ličkom Osiku, odnosno u „Stanici Martićeve milicije“. U zatvoru ih tuku i muče. Sjetimo se imena ovih mučenika: iz Široke Kule – Ivica Nikšić (17 god.), Petar Nikšić (49), Joso Nikšić (35), Anka Orešković (56), Ante Orešković (54), Ante Nikšić (54); iz Urije – Ivan Perković (58); iz Ostrvice – Lucija Jukić (55) i Josip Jukić (47). Sve su ove žrtve pronađene u jami Golubnjača II, osim Anke i Ante Orešković koji se još uvijek vode nestalima.
Iz sela bježi manji dio Hrvata. Većina ipak ostaje i to je bio glavni uzrok daljnjih događaja. Počinju ubojstva u zaseoku Vukava u Širokoj Kuli. 25. rujna 1991. godine ubijena je Kate Nikšić (54). Istoga dana naklana je Marija Nikšić (89), koja je kasnije umrla od posljedica ranjavanja, a, premda ranjeni, Mate Nikšić i Mile Nikšić uspijevaju se spasiti. Ana Nikšić (71) je bila jako bolesna. Ostala je kod svoje kuće, ubijena je i danas se smatra nestalom. Ubijen je i Nikola Nikšić (59) i ne zna se gdje su njegovi posmrtni ostatci. Nakon ovih ubojstava, Vukavu napuštaju preživjeli Hrvati, a kuće im se pljačkaju i pale. Bježe prema Perušiću i Hrvati iz ostalih dijelova sela. Najviše ih ostaje u zaseoku Grubići. Susjedi im obećavaju sigurnost, prate ih i drže na okupu.
13. listopada 1991. godine bila je nedjelja. Devetnaest mještana se nalazi u dva podruma obiteljskih kuća Orešković. Oko 14.00 sati, nakon rasprave, kreće skupina zločinaca u navodnu odmazdu i ubijaju u prvom podrumu 8 mještana: Katu Orešković (59), Milana Oreškovića (61), Maru Orešković (80), Nikolu Oreškovića (54), Anku Orešković (46), Anu Orešković (61), Vericu Nikšić (13), Mandu Nikšić (51). Njihova tijela ostavljaju u zapaljenoj kući i štali. Ana Orešković, Nikola i Anka Orešković pokopani su 1996. godine. Ostale žrtve nemaju ni danas svoga groba.
Iz drugog podruma Hrvati se spašavaju bijegom u obližnje grmove, a navečer dalje prema Perušiću, u koji su sutradan ujutro donijeli strašne vijesti. Toga tužnog 13. listopada ubijena je i starica Ana Nikšić (87) na Brdu Nikšić, a tijekom sljedeća tri dana Ivan Orešković (95), Marija Orešković (90), Kate Ćaćić (78), Marica Štimac (58) i Ivan Štimac (61). U smiraj dana, 14. listopada 1991. odvedeni su iz svoga dvorišta Ana Vojvodić (58) i Mile Vojvodić (53), a njihovi su posmrtni ostatci pronađeni u jami Golubnjača II godine 2004.
U zaseoku Gaj ubijena je i Matija Orešković (79) i još se vodi nestalom. U listopadu 1991. godine, zbog sumnje da surađuju s hrvatskom stranom „martićevci“ su zatvorili peteročlanu obitelj Rakić, mučili ih i ubili. Sjetimo se njihovih imena: Mane Rakić (58), Luja Rakić (48), Radmila Rakić (28), Milovan Rakić (29) i Dragan Rakić (23). Svi se vode nestalima. Mještani Ličkog Osika Mile Zalović (40) i Martin Pavletić (49) ubijeni su 1991. nakon odlaska u okupirani dio naselja. Mile Zalović se i danas vodi nestalim, a posmrtni ostatci Martina Pavletića, koji je pošao po svoj redoviti lijek u Ambulantu, pronađeni su u jami Golubnjača II. Nikola Klobučar (24) iz Mušaluka također je otišao na okupirani dio Ličkog Osika 1991.
godine s povratnim informacijama za razmjenu zatvorenih Hrvata u Domu kulture. Posmrtni ostatci su pronađeni u Golubnjači II. Ana Marković (64) je ubijena u vlastitom stanu u okupiranom dijelu Ličkog Osika. Godinu dana kasnije, 19. listopada 1992. mučen je i ubijen u vlastitoj kući, u zaseoku Vukava jedini preostali Hrvat, Petar Nikšić (44). Pokopali su ga pripadnici UNPROFOR-a. Danas, 16 godina poslije ovih tragičnih zbivanja i strašnih zločina, rane su još uvijek svježe i bole. 16 žrtava se od ukupno 40 vodi nestalima. Zločinci su na slobodi. Možda ih ne stiže ruka pravde zbog prezauzetosti institucija hrvatske države optužnicama i prikupljanjem dokaza protiv hrvatskih generala, zapovjednika i vojnika? Ali ostaje bar mala utjeha – stići će ih njihova nedjela.
Rekli su ovih dana naši političari „da nam drugi ne će pisati povijest“. Ako im to svojim radom dopuštaju hrvatske državne institucije, tko će ih i čime spriječiti? Istina jest u nama, u narodu, ali što će biti kad utihnu svjedoci? Hoće li zemlja progovoriti ili će pjesma „Hrvatskim mučenicima“, davno napisana perom Tina Ujevića, ponovno postati hrvatska stvarnost? Evo njezinih stihova:
O gdje je plod od vašeg slavnog sjemena,
i da li kojim rodom krvca vaša rodi!
Jer roblje još smo, snijuć samo o slobodi,
dok smrt je blizu gluha našeg plemena!
A kukavan je Hrvat novog vremena,
te pušta da ga stranac k stalnoj smrti vodi.
Ne opiruć se klanju – krotko janje – hodi
i ne zna zbacit groznog ropstva bremena.
Al vrcnuti će iskra iz vašeg kremena!
Ja vjerujem, ja znam! Ta zar da uzaludu
sve žrtve vam i mučeništva budu?
Da, roditi će rod od slavnog sjemena!
A ako neće, sam ću zazvat pakla vatre
da spale sve, i grom da ropski narod satre!»
Ivan Vukić
www.hdpz.htnet
Budući da je trenutačno dopušteno komentiranje samo registriranim korisnicima, molimo sve one koji žele komentirati da se, ako već nisu, najprije registriraju na Portalu kako bi dobili svoje korisničko ime zaštićeno lozinkom. Tri jednostavna koraka za registraciju objašnjena su ovdje, a u slučaju poteškoća dovoljno je javiti se Administratoru.
KOMENTARI ČITATELJA
Molim uredništvo portala stavit me u vezu sa gospođom Ivankom Vojvodić i autorom članka gospodinom Ivanom Vukićem.
Antun Vuković
Stuttgart
avharauvat
Evo presude (radi duljine ispuštena su imena svih optuženih ubojica):
Poslovni broj : Kio-90/96-18
Republika Hrvatska
Rješenje
Istražni sudac Županijskog suda u Gospiću, Pavao Rukavina, u istražnom postupku protiv okrivljenog I. Budisavljevća Čede iz Ličkog Osika, Proleterska 8 i drugova zbog kaznenog djela iz čl. 142 KZ, rješavajući povodom podneska Županijskog državnog odvjetništva u Gospiću broj DO_K-4/00 od 11. siječnja 2001. godine, a temeljem članka ZKP, dana 16. siječnja 2001. godine
r i j e š i o je
O B U S T A V LJ A S E istraga protiv:
I. okr. BUDISAVLJEVIĆA ČEDE, sina Blagoja, r. 06.01. 1966. u Gospiću, s prebivalištem u Ličkom Osiku, Proleterska 8, Srbina, državljnina RH,
II. okr. POTKONJAKA ISE, sina Branka, r. 04.10.1944. u Ornicama-Gospić , s prebivalištem u Ličkom Osiku, N.Tesle 26, Srbina, državljnina RH,
III. okr. MARIĆ DANILA, sina Nikole, r. 06.09.1939. u Širokoj Kuli, s prebivalištem u Š.Kuli, kbr. 143, Srbina, državljnina RH,
IV. okr. ODANOVIĆA BOGDANA, sina Milana, r. 01.01.1957. u Širokoj Kuli, s prebivalištem u Š.Kuli kbr. 126, Srbina, državljnina RH,
V. okr. RADMANOVIĆA MILORADA, sina Nikole, r. 06.05.1957. u Karlovcu s prebivalištem Ličkom Osiku, N.Tesle 26, Srbina, državljnina RH,
VI. okr. KOVAČA BRANKA, sina Luke, r. 16.04.1943. u Širokoj Kuli, s prebivalištem u Š.Kuli kbr. 25, Srbina, državljnina RH,
VII. okr. KNEŽEVIĆA STEVE, sina Bože, r. 17.06.1955. u Gospiću s prebivalištem u Š.Kuli kbr. 195, Srbina, državljnina RH,
VIII. okr. LOVRIĆA DANE, sina Nikole, r. 07.11.1928. u Širokoj Kuli, s prebivalištem u Š.Kuli kbr. bb., Srbina, državljnina RH,
IX. okr. UZELAC NIKOLE, sina Dane, r. 07.01.1956. u Širokoj Kuli, s prebivalištem u Š.Kuli kbr. 64, Srbina, državljnina RH,
********
itd do broja
LXXXII. LOVRIĆ MILANA sina Jove, r. 1.11.1951. u Širokoj Kuli s
preb. u L. Osiku D.Rakića 42, Srbin, drž. RH,
...da bi tijekom 1991. pa nadalje na području na području Novog Ličkog Osika i Široke Kule, prema predhodnom dogovoru da silom odvoje to područje i druge dijelove grada Gospića od RH i da tu osnuju svoje organe vlasti i to područje pripoje SAO Krajini, formirali paravojne jedinice te preuzeli i podijelili naoružanje kojim su učestvovali u napadima na L.Osik, Š.Kulu i grad Gospić na način da su bez izbora pucali iz različitog art. oružja unatoč tomu što su znali da tu žive cicvili...
tim su sudjelovali u oružanoj pobuni koja je upravljena protiv Ustavnog ustrojstva i sigurnosti RH,
pa bi time počinili kazneno djelo protiv RH, oruž. pob. u čl. 142 KZ
Obrazloženje
Rješenjem istražnog suca određeno je provođenje istrage protiv Čede Budisavljevića i drugova zbog osnovane sumnje da su počinili kazneno djelo iz čl. 120 st. 1 OKZ RH.
Tijekom istražnog postupka, državni odvjetnik je svojim podneskom, u odnosu na sve okrivljene, a ukupno ih je 82 komada, PROMIJENIO ČINJENIČNI OPIS i pravnu kvalifikaciju djela te sada optužene tereti za kazneno djelo ORUŽANE POBUNE iz čl. 142 KZ.
Prema Zakonu o općem oprostui (NN- 80/96) čl. 1 Zakona, daje se OPĆI OPROST OD KAZNENOG PROGONA I POSTUPKA POČINJENIH KAZNENIH DJELA U AGRESIJI, ORUŽANOJ POBUNI ILI ORUŽANIM SUKOBIMA U rh, U RAZDOBLJU OD 17. AUGUSTA DO 23. AUGUSTA 1996.. godine. Prema optužbi, okrivljenici su počinili kazneno djelo 1991. godine, dakle u periodu koji je obuhvaćen Zakonom o oprostu.
U smislu članka 2 stavka 2 Zakona o općem oprostu ukoliko je kazneni postupak POKRENUT, u ovom slučaju je pokrenut jer je donoseno rješenje o provođenju istrage, obustavit će se po službenoj dužnosti.
Kako svi okrivljenici podliježu Zakonu o općem oprostu, protiv njih je kazneni postupak obustavljen, kako je odlučeno u izreci ovog rješenja.
U Gospiću, dne 16. siječnja 2001.
Istražni sudac:
Pavle Rukavina
Žrtve četničkog zločina u Bukovcu, zaseok Vučići:
1.
Mandica Hećimović, 79 godina, te njezini sinovi:
2.
Ivan Hećimović, 48
3.
Joso Hećimović, 46
4.
Mile Hećimović, 43.
Žrtve četničkog zločina u zaseoku Radići:
1.
Marija Pocrnjić, preko 90 godina
2.
Mile Pocrnjić, 54 godine
3.
Ana Pocrnjić, 64 godine.
Evo prijepisa dokumenta:
Teslingrad*, 11.11.1991.
OPERATIVNI IZVJEŠTAJ (Informacija)
Predmet: Budisavljević Čedo i drugi.
vršenje ubojstava, silovanja i
drugih kriminalnih radnji na
području Teslingrada.
Operativnim radom na terenu putem prijateljskih veza i drugim saznanjima došlo je do saznanja da je Budisavljević Čedo, pomoćnik komandira Odjelenja milicije iz Teslingrada, učinio više kriminalnih radnji koristivši svoj položaj i situaciju na terenu, tako da je u toku 10. meseca o.g. privodio više osoba u Odjelenje mlicije na informativni razgovor. Ne ocjenjujući osnovanost privođenja, informativni razgovor Budisavljević je prema našim saznanjima sve navedene osobe zlostavljao upotrebljavajuć i fizičku snagu, iznurivanje i maltretiranje. Tako je prilikom privođenja dvije osobe hrvatske nacionalnosti, Nikšić Antu i njegovu ženu, nakon završenog informativnog razgovora odveo iste u njihovu kuću na Brdo Nikšića u Širokoj Kuli gdje je ženu silovao na očigled muža, potom oboje ubio zatim ih zapalio u vlastitoj kući. Također se došlo do saznanja da je 11-12 osoba hrvatske nacionalnosti koje su bile pritvorene i namijenjne za razmjenu, međutim kako razmjena nije uspjela Budisavljević je zajedno s Bogunovićem Miloradom i Malinović Mirkom odveo u pravcu Ljubova gdje ih je poklao i potom bacio u jamu Golubnjača. Osim navedenog, došlo je do saznanja da je Budisavljević Čedo počinio najgnusniji zločin prema porodici Rakić iz Široke Kule. Naime, Budisavljević je 18.10. 1991. priveo na informativni razgovor Rakić Manu, njegovu kćerku Radu i sinove Rakić Dragana i Milana. Za napomenuti je da je ovo srpska porodica a privedena je zbog osnova sumnje da je surađivala s hrvatskim vlastima i hrvatskim oružanim formacija. U zatvoru su navedene osobe boravile 12 dana i na zahtjev vojnih organa, koji su se nalazili u tvornici “Marko Orešković”, informativni razgovor s istim osobama obavljali su, osim Budisavljevića, i kojima se ne znaju prava nego samo konspirativna imena i to “Zolja”, “Rambo”, “Ćato” i jedan vodnik Davidović Nenad. Svi su se privremeno nalazili na zdatku u Tvornici MOL a pripadali su riječkom korpusu. Sada se ne nalaze u Teslingradu nego su premešteni na Plitvice. Prilikom ovog ispitivanja Budisavljević je prema zatvorenicima primjenjivao najbrutalnije metode primjene sile u pritvoru u Dječjem vrtiću tukući ih kablom od struje dok ja Rakić Radu više puta silovao. O ovomu silovanju očevidac je bio njezin brat Dragan. Nakon puštanja Budisavljević je navesena lica odvo do navedene jame na Ljubovu gdje ih je pobio i bacio u jamu. Ženu Rakić Mane (Luja, nap. pisca), koja je bila hrvatske nacionalnosti silovao je u njihovoj kući, zatim ju je ubio i kuću zapalio. Ove bestijalne zločine je Budisavljević učinio nad nedužnim srbskim življem jer im nikada nije dokazana suradnja s ustašama.
Budisavljević je od Rakić Mane oduzeo osobno vozilo “Ford Eskort” koje su on ili njegovi ljudi prodali u Bosni. Ovakvim svojim postupcima, koji više ne graniče s ničim ljudskim, isti je ne najgrozniji način zatro porodicu Rakić kao i uništio imovinu kako bi prikrio tragove koji su nestali u jami Golubnjači.
Iz više izvora došlo je do saznanja da je Budisavljević u ovo ratno vreme opljačkao više kuća i stanova u Teslingradu, izvršio brojna djela razbojništava oduzimajući od građana motorna vozila i ostale predmete.
Radi se o osobi koja pronosi glasine da on nikom u Teslingradu ne treba da polaže račune, već da su njegovi predpostavljeni u Kninu, da radi za državnu bezbednost, za Orlovića.
Detaljne podatke o njegovim aktivnostima i nezakonitim radnjama mogu se dobiti od njegovih ortaka, odnosno pomagača i izvršioca, a to su: Bogunović Milorad i Malinović Mirko te Grujičić Bogdan.
Kako su navedeni izvori saznanja u najvećoj mjeri vrlo vjerojatni, to je potrebno čim prije lišiti slobode Budisavljevića, Grujičića, Malinovića i Bogunovića, te provesti detaljnu kriminalističku obradu nad istima. Svako kašnjenje može imati za posljedicu negativni efekt, a napose držanje ovakovih lica na slobodi i nekažnjeno može koštati života više nevinih lica.
U Gračacu, 11.11.1991.
(Podpisi i žigovi nečitki)
Moj otac, Božo Nikšić je rođen 11.prosinca 1903. zakonito dijete Jose Nikšića i njegove supruge Mare rođene Rosandić, adresa stanovanja, Gospić kućni broj 343(u ono vrijeme)
Kršten je na Sv.Luciju 13.prosinca 1903. Kumovi su bili Joso i Roža Jengić, krstio ga je tadašnji kapelan, Stjepan Petranović.
Vjenčan je 11.prosinca 1921. s Lucijom Nikšić u Širokoj Kuli. Svjedoci su bili Luka Nikšić i Toma Rosandić.
Lucija Nikšić je rođena 2.rujna 1893. u Širokoj Kuli, kućni broj 17(u ono vrijeme) od oca Mile Nikšić i majke Matije rođene Nikšić.
Moj otac, Božo Nikšić, krčmar i mesarski obrtnik umro je u bolnici Sv.Duh u Zagrebu 22.siječnja 1946. i sahranjen 25.siječnja na groblju Mirogoj u Zagrebu.
I prije mojeg rođenja, 15.svibnja 1938. u Zagrebu, Božo Nikšić je imao već jedno muško vanbračno dijete u Lici.
Živim sa nadom i ufanjem, sa ovim skromnim podacima naći krvne srodnike Nikšiće iz Gospića i okolice.
Iako napušten od oca, kada mi je najviše trebao, osjećam se u biti Nikšić i ponosan, što vučem korijene podno Velebita, gdje su rađani hrvatski junaci,hajduci, domobrani i branitelji Domovine.
Sačuvajmo naš hrvatski rod Nikšića i ponos i prkos Široke Kule.
Vaše gore list,
Antun Vuković
Stuttgart
avharauvat
moj pok djeda Djuro/Iso/Serda r,i moja pok baka Todora Serdar ziveli su u Sirokoj Kuli od 1865-1941.kada su streljani,na pragu svoje kuce u Sirokoj Kuli 1941.imali su sinove Branka,Milana,M omcila,Ljubisu, Nikolu,i cerku Milku,.pokusava m pronaci nesto vise o njima,dali je neko poznavao Serdare iz Siroke Kule kuca im je bila uz cestu,.
Oni koji su ostali sve do 1995. činili su teror i nasilje nad hrvatskim življem (koji se znatnim djelom morao iseliti), verovatno više ne će.
U Kuli je kraljevao čuveni paroh P.Krajnović, vođa četnika, koji je huškao srpski živalj na mržnju i pokolje, i taje odgovoran za mnoge nemile stvari.
Glavni generator i inspirator zločina bila je srpska vlast iz Beograda, kao i 1991.
Godine 1941. su srbi samo djelomično dobili natrag.
Sa spiralom nasilja treba prekinuti, nemojte se vraćati i bit će mir.
Rješenje
Istražni sudac Županijskog suda u Gospiću, Pavao Rukavina, u istražnom postupku protiv okrivljenog I. Budisavljevća Čede iz Ličkog Osika, Proleterska 8 i drugova zbog kaznenog djela iz čl. 142 KZ, rješavajući povodom podneska Županijskog državnog odvjetništva u Gospiću broj DO_K-4/00 od 11. siječnja 2001. godine, a temeljem članka ZKP, dana 16. siječnja 2001. godine
r i j e š i o je
O B U S T A V LJ A S E istraga protiv:
I. okr. BUDISAVLJEVIĆA ČEDE, sina Blagoja, r. 06.01. 1966. u Gospiću, s prebivalištem u Ličkom Osiku, Proleterska 8, Srbina, državljnina RH,
II. okr. POTKONJAKA ISE, sina Branka, r. 04.10.1944. u Ornicama-Gospić , s prebivalištem u Ličkom Osiku, N.Tesle 26, Srbina, državljnina RH,
III. okr. MARIĆ DANILA, sina Nikole, r. 06.09.1939. u Širokoj Kuli, s prebivalištem u Š.Kuli, kbr. 143, Srbina, državljnina RH,
IV. okr. ODANOVIĆA BOGDANA, sina Milana, r. 01.01.1957. u Širokoj Kuli, s prebivalištem u Š.Kuli kbr. 126, Srbina, državljnina RH,
V. okr. RADMANOVIĆA MILORADA, sina Nikole, r. 06.05.1957. u Karlovcu s prebivalištem Ličkom Osiku, N.Tesle 26, Srbina, državljnina RH,
VI. okr. KOVAČA BRANKA, sina Luke, r. 16.04.1943. u Širokoj Kuli, s prebivalištem u Š.Kuli kbr. 25, Srbina, državljnina RH,
VII. okr. KNEŽEVIĆA STEVE, sina Bože, r. 17.06.1955. u Gospiću s prebivalištem u Š.Kuli kbr. 195, Srbina, državljnina RH,
VIII. okr. LOVRIĆA DANE, sina Nikole, r. 07.11.1928. u Širokoj Kuli, s prebivalištem u Š.Kuli kbr. bb., Srbina, državljnina RH,
IX. okr. UZELAC NIKOLE, sina Dane, r. 07.01.1956. u Širokoj Kuli, s prebivalištem u Š.Kuli kbr. 64, Srbina, državljnina RH,
X. okr. ĐUKIĆA SPASE, sina Dmitra, r. 08.08.1943. u Kurjaku (Korenica), s prebivalištem u Š.Kuli kbr. bb., Srbina, državljnina RH,
XI. okr. SERDARA MILANA, sina Stojana, r. 01.01.1964. u Širokoj Kuli (Korenica), s prebivalištem u Gospiću kbr. bb., Srbina, državljnina RH,
XII. okr. SERDARA MILANA, sina Petra, r. 08.08.1943. u Kurjaku (Korenica), s prebivalištem u Š.Kuli kbr. bb., Srbina, državljnina RH,
XIII. okr. SUDŽUKOVIĆA MIODRAGA, sina Mile, rođ. 22.06. 1960. u Gospiću, s prebivalištem u Klenovcu 129., Gospić, Srbin, dr. RH,
XIV. okr. KORDIĆA STEVE, sina Milana, r. 03.06.1937. u L.Osiku, gdje i prebiva Ljubovska 1/I, Srbin, dr. Rh,
XV. okr. PUAČA DRAGANA, sina Todora, r. 7.9.1954. u Sarajevu, s prebivalištem u L.Osiku, N.Tesle 10, Srbin, dr. RH,
XVI. okr. DIMIĆA BOŽIDARA, sina Trivuna, r. 6.1.1931. u Ostrovici, s prebivalištem u Ćukovcu bb, Srbin, dr. RH,
XVII. okr. ĐAKOVIĆA JOVANA, sina Ilije, r. 17.1.1941. u Mogoriću, s prebiv. u Gospiću, V.Radakovića 46, Srbin, dr. RH,
XVIII. okr. ĐUKIĆA MIRKA, sina Dane, r. 26.8.1962. u Gospiću, s preb. u L.Osiku, Prol. brig 6, Srbin, dr. RH,
XIX. okr. ĐUKIĆA PETRA, sina Dane, r. 29.7.1965. u Gospiću, s preb. u L.Osiku, Prol. brig 6, Srbin, dr. RH,
XX. okr. PASKAŠA PETRA, sina Mile, 02.03.1961. u Š.Kuli gdje i prebiva na kuć br 205., Srbin, dr. RH,
XXI. okr. PASKAŠA NIKOLE, sina Mile, r. 15.5.1959. u Š.Kuli gdje i prebiva na kć. br. 205, Srbin, dr. RH,
XXII. okr. PASKAŠA MILANA, sina Mile, r. 15.05. 1967. u Š.Kuli gdje i prebiva na kć.br. 205, Srbin, dr. RH,
XXIII. okr. POLOVINE LUKE, sina Čedomira, 01.11.1960. u Ostrovici, s prebivalištem u L.Osiku, S.Opsenice 7, Srbin, dr. RH,
XXIV. okr. PUAČA VLADIMIRA, sina Todora, r. 01.11.1956. u Vogošći, s prebivalištem u L.Osiku, B.Kidriča 7, Srbin, dr. RH,
XXV. okr. KOKOTA MILOŠA, sina Đure, r. 18.02.1968. u Gospiću, s prebivalištem u L.Osiku, Urije bb, Srbin, dr. RH,
XXVI. okr. VEJNOVIĆA MILANA, sina Nikole, r. 06.04.1947. u Toliću, s prebivalištem u L.Osiku, Urije bb, Srbin, dr. RH,
XXVII. okr. UZELCA SLAVKA, sina Bože, r. 07.08.1961. u Gospiću, s prebivalištem u Š.Kuli kb. 51, Srbin, dr. RH,
XXVIII. okr. ŠTRBAC PREDRAGA sina Milana, r. 01.06.1968. u Gospiću s preb. u Ličkom Osiku kbr. 6, Srbin, drž. RH
XXIX. okr. SPASIĆ ZORANA sina Evice, r. 16. 02. 1955 u Beogradu, s preb. u Ličkom Osiku N.Tesle 20, Srbin, drž. RH
XXX. okr. SERDAR NENADA sina Anke, r. 28. 03. 1968. u Davosu (Švicarska) s preb. u Širokoj Kuli kbr. 56, Srbin, drž. RH.
XXXI. okr. VUKMIROVIĆ MILANA sina Spase, r. 15.06.1935. u Šalamuniću (Korenica) s preb. u Ličkom Osiku N. Tesle 2, Srbin, drž. RH
XXXII. okr. ILMIĆ SULEJMANA sina Derviša, r. 01.08. 1944. u Cazinu s preb. u Širokoj Kuli kbr. 206, Musliman drž. RH
XXXIII. okr. ILMIĆ NEDJELJKA sina Sulejmana, r. 29.12. 1963. u Gospiću s preb. u Širokoj Kuli kbr. 206, Musliman drž. RH
XXXIV. okr. KOKOT ZORANA sina Marka, r. 17.03.1971. u Gospiću s preb. u Ličkom Osiku Proleterske brigade bb, Srbin, drž. RH
XXXV. okr. KNEŽEVIĆ ILIJA sina Luke, r. 08.08.1934. u Širokoj Kuli gdje i prebiva na kbr. 54, Srbin, drž. RH
XXXVI. okr. ČUBRIĆ BRAKUS MARIJE kćeri Ilije, r. 15. 01. 1959. u Gospiću s preb. u Širokoj Kuli kbr. gdje i prebiva na kućnom broju 169, Srpkinja, drž. RH
XXXVII. ČUBRIĆ r. KORAĆ JEKE kćeri Mile, r. 01.12.1925. u Širokoj Kuli gdje prebiva na kbr 169, Srpkinja , držav. RH.
XXXVIII. GOJIĆ SRETENA sina Slobodana, r. 29.05.1969. u Gospiću s preb. u L.Osiku, B.Kidriča 2, Srbina , držav. RH.
XXXIX. GRUIČIĆ BOGDANA sina Ilije, r. 24. 02. 1951. u Studencima, s preb. u L.Osiku, Kuljska 3, Srbina, drž. RH.
XL. MIRIĆ MILANA sina Petra, r. 03.01.1945. u Beogradu, s preb. u L.Osiku, N.Tesle br 20, Srbina, drž. RH.
XLI. GRUBJEŠIĆ r. ANUŠIĆ BISERKE kćeri Josipa, r. 06.12.1945. u Valpovu, s preb. u L.Osiku, N.Tesle 5, Srpkinja, drž. RH.
XLII. BRKIĆ r. LAZIĆ ANKE kćeri Simeuna, r. 02.02.1950. u Ploči, s preb. u L.Osiku, Proleterske 3, Srpkinje, drž. RH.
XLIII. VUKMIROVIĆ SOFIJE kćeri Milana, r. 31.07.1964. u Gospiću, s preb. u L.Osiku, N.Tesle 2, Srpkinje, drž. RH.
XLIV. PETRIĆ RISTIĆ NEVENKE kćeri Ilije, r. 25.03. 1957. u Studencu, s preb. u L.Osiku N.Tesle br 5, Srpkinje, drž. H.
XLV. MIRIĆ SOFIJE kćeri Milana, r. 04.03.1947. u Pavlovcu, s preb. u L.Osiku N.Tesle 20, Srpkinje, drž RH.
XLVI. DRAGANIĆ LUKE sina Dane, r. 04.04.1944. u Ploči, s preb. u L.Osiku, N.Tesle 30, Srbina, drž RH.
XLVII. DMITRAŠINOVIĆ STEVANA sina Jove, r. 10.01.1954. u Bučju s preb. u Gospiću, JNA 12/5, Srbina, drž. RH.
XLVIII. DRAGOSAVAC MILANA sina Jove, r. 29.09.1950. u Bjelovaru, s preb. u L.Osiku, Proleterske 3, Srbina, drž. RH.
XLIX. DRAGANIĆ MILANA sina Gojka, r. 15.09.1948. u Ploči, s preb. u Kosinjskom Bakovcu, Srbina, drž. RH.
L. CVJETIČANIN MILANA sina Vaje i Zoreke r. REPAC, r. 23.09.1936. u Meljinovcu, s preb. u L.Osiku, Trg Žrtava Š.Kule 1, JMBG 2309936350028, Srbina, drž. RH.
LI. CVJETIČANIN ZORANA sina Milana, r. 30.05.1967. u Gospiću, s preb. u L.Osiku, TRg bratstva i jed. 1, Srbina, drž. RH.
LII. ČANKOVIĆA PETRA sina Ilije, r. 05.03.1947. u Srednjoj gori, s preb. u L.Osiku, N.Tesle 6, Srbina, drž. RH.
LIII. ČUDIĆ SLAVKA sina Bogdana, r. 15.07.1952. u Metku, s preb. u L.Osiku, Proleterske br. 8, Srbina, drž. RH.
LIV. ĆAĆIĆ LJUBICE kći Jove, r. 15.11.1946. u Vrebcu, s preb. u L.Osiku, D.Rakića 24, Srpkinje, drž. RH.
LV. ĆUK DIJANE kćeri Nikole, r. 25.05.1963. u Gospiću, s preb. u L.Osiku, B.Kidriča 8, Srpkinje, drž. RH.
LVI. LEMAIĆ MILANKA sina Nikole, r. 16.09.1939. u Svračkovom selu, s preb. u L.Osiku, N.Tesle 12, Srbina, drž. RH.
LVII. PJEVAČ MILANA sina Ranka, r. 4.5.1958. u Gospiću, preb. u L.Osiku B.Kidriča 12, Srbin, drž. RH.
LVIII. POZNIĆ JOVE sina Dragana, r. 2.1.1958. u Gračacu, preb. u L.Osiku Kuljska 12, Srbin, drž. RH.
LIX. RADMANOVIĆ MILKE kći Miloša, r. 6.1.1947. u Širokoj Kuli, preb. u L.Osiku N.Tesle 7, Srbkinja, drž. RH.
LX. NOVAKOVIĆ BRANKA sina Vase, r. 17.8.1935. u Gospiću, preb. u L.Osiku, N.Tesle 20, Srbin, drž. RH.
LXI. NEVAJDIĆ PROKE sina Rade, r. 15.11. 1952. u Grabušiću (Korenica), preb. u L.Osiku N.Tesle 28, Srbin, drž. RH.
LXII. GRBIĆ SLAVKO sin Đure, r. 19.3.1925. u Svračkovom selu (Korenica), preb. u L.Osiku N.Tesle 28, Srbin, drž. RH.
LXIII. GLUMAC DRAGAN sin Vojina, r. 2.5.1970. u Gospiću, preb. u
Gospiću, N.Dimić 8, Srbin, drž. RH.
LXIV. HASKIĆ ENVER sin Sadije, r. 19.8. 1959. u Travniku, preb. u
L.Osiku N.Tesle 6, Srbin, drž. RH.
LXV. GENDIĆ ĐURO sin Ljubana, r. 7.12.1947. u Ličkom Osiku, preb. u
L.Osiku N.Tesle 5, Srbin, drž. RH.
LXVI. HINIĆ BOGDANA sina Steve, r. 3.1.1948. u Debelom brdu
(Korenica), preb. u L.Osiku N.Tesle 28, Srbin, drž. RH.
LXVII. ILIĆ ZLATKA sin Mladena, r. 16.3.1960. u Gospiću,
preb. u L.Osiku N.Tesle 10, Srbin, drž. RH.
LXVIII. MANDARIĆ MILOŠA sina Dušana, r. 27.7.1947. u Vrebcu s
preb. u L.Osiku, N.Tesle 6, Srbin, drž. RH.
LXIX. MANDARIĆ JOVANA sina Dušana, r. 27.7.1947. u Vrebcu s
preb. u L.Osiku, N.Tesle 6, Srbin, drž. RH.
LXX. MILEUSNIĆ NENADA sin Dane, r. 6.11.1953. u L.Osiku s
preb. u L.Osiku, B.Kidriča 12, Srbin, drž. RH.
LXXI. MRDALJ MILANA sina Bogdana, r. 28.3.1937. u Tomingaju
(Gračac) s preb. u L.Osiku, B.Kidriča 7, Srbin, drž. RH.
LXXII. KARAJLOVIĆ NEVENA sina Gojka r. 8.5.1958. u Gospiću
s preb. u L.Osiku, N.Tesle 6, Srbin, drž. RH.
LXXIII. PLEĆAŠ MILEVE kći Momčila, r. 7.2.1953. u Mogoriću s
preb. u L.Osiku, N.Tesle 9, Srbkinja, drž. RH.
LXXIV. PLEĆAŠ STEVE sin Dušana, r. 7.31952u Bruvnu (Gračac)
s preb. u L.Osiku, N.Tesle 9, Srbin, drž. RH.
LXXV. KORICA ĐURAĐA sina Laze, r. 1. 5. 1939. u Mogoriću s
preb. u Gospiću, Partizanski put 26, Srbin, drž. RH.
LXXVI. RADMANOVIĆ MILORADA sina Petra, r. 12.12.1962. u
Gospiću preb. u Širokoj Kuli kbr. 196, Srbin, drž. RH.
LXXVII. MARIĆ MILANA sina Miće, r. 1.11.1948. u Širokoj Kuli s
preb. u Š.Kuli kbr.113, Srbin, drž. RH.
LXXVIII. GAGULIĆ DANE sin Stevana r. 5.1.1935. u Širokoj Kuli s
preb. u Ćukovcu kbr. 71, Srbin, drž. RH.
LXXIX. TOMAŠ MIRKA sina Nikole, r. 25.8.1937. u Pavlovcu (Gospić) s
preb. u L.Osiku, Proleterska 3, Srbin drž. RH.
LXXX. MARIĆ MILANA sina Dušaana, r. 15.3.1948. u Širokoj Kuli s
preb. u L.Osiku N.Tesle 9, Srbin, drž. RH.
LXXXI. PANDŽIĆ MILOŠA sina Bude, r. 10.8.1936. u Ostrvici (Gospić)
preb. u L.Osiku, Ostrvica 13, Srbin, drž. RH.
LXXXII. LOVRIĆ MILANA sina Jove, r. 1.11.1951. u Širokoj Kuli s
preb. u L. Osiku D.Rakića 42, Srbin, drž. RH,
da bi tijekom 1991. pa nadalje na području na području Novog Ličkog Osika i Široke Kule, prema predhodnom dogovoru da silom odvoje to područje i druge dijelove grada Gospića od RH i da tu osnuju svoje organe vlasti i to područje pripoje SAO Krajini, formirali paravojne jedinice te preuzeli i podijelili naoružanje kojim su učestvovali u napadima na L.Osik, Š.Kulu i grad Gospić na način da su bez izbora pucali iz različitog art. oružja unatoč tomu što su znali da tu žive cicvili...
tim su sudjelovali u oružanoj pobuni koja je upravljena protiv Ustavnog ustrojstva i sigurnosti RH,
pa bi time počinili kazneno djelo protiv RH, oruž. pob. u čl. 142 KZ
Obrazloženje
Rješenjem istražnog suca određeno je provođenje istrage protiv Čede Budisavljevića i drugova zbog osnovane sumnje da su počinili kazneno djelo iz čl. 120 st. 1 OKZ RH.
Tijekom istražnog postupka, državni odvjetnik je svojim podneskom, u odnosu na sve okrivljene, a ukupno ih je 82 komada, PROMIJENIO ČINJENIČNI OPIS i pravnu kvalifikaciju djela te sada optužene tereti za kazneno djelo ORUŽANE POBUNE iz čl. 142 KZ.
Prema Zakonu o općem oprostui (NN- 80/96) čl. 1 Zakona, daje se OPĆI OPROST OD KAZNENOG PROGONA I POSTUPKA POČINJENIH KAZNENIH DJELA U AGRESIJI, ORUŽANOJ POBUNI ILI ORUŽANIM SUKOBIMA U rh, U RAZDOBLJU OD 17. AUGUSTA DO 23. AUGUSTA 1996.. godine. Prema optužbi, okrivljenici su počinili kazneno djelo 1991. godine, dakle u periodu koji je obuhvaćen Zakonom o oprostu.
U smislu članka 2 stavka 2 Zakona o općem oprostu ukoliko je kazneni postupak POKRENUT, u ovom slučaju je pokrenut jer je donoseno rješenje o provođenju istrage, obustaviće se po službenoj dužnosti.
Kako svi okrivljenici podliježu Zakonu o općem oprostu, protiv njih je kazneni postupak obustavljen, kako je odlučeno u izreci ovog rješenja.
U Gospiću, dne 16. siječnja 2001.
Istražni sudac:
Pavao Rukavina
Jes, jes da imamo državu, nem ašta!
I naravno bilo je tu još huškača koji su se natjecali tko će navesti gori primjer 'ustaškog klanja' srbalja.
Pa si sad mislim - da sam srbin, nema ni teoretske šanse da se vratim u 'tu njihovu Lepu' gde se viče 'srbe na vrbe', 'za dom spremni' i hapsi čim se prijeđe granica.
Tako da Jusufe možeš biti posve miran - ne će nijednom srbinu, pod ovakvom četničkom propagandom, pasti na pamet da se vrati.
I oni će ju postići.
Oni upravo rade da popločaju prostor, da urede prostor za povratak... a tu im mnogi u Hrvatskoj svesrdno pomažu.
Lika ima posebno mjesto, uz Kosovo, jer nemojte izgubiti iz vida da je kralj-ciganin (Aleksandar I Karađorđević) četiri puta dolazio u posjet Liki.
Ja sam na kraju puta i meni nije do ničega staloi, bez obzira "koliko da mrzim Hrvate" (možda je to dječja inverzija ili metafora, nije bitno), žao mi je njihove sudbine, makar d aih ima samo PET.
Dosta je odgovoran njihov komformizam, evazivnost, kukavičluk, malodušje itd. Protivnik - Srbi - nije jak, njegova je sva snaga u našoj slabosti i u našim izdajnicima, i uvijek traži potporu drugdje.
Treba udariti jako. I tu je problem s ustašama, jer su ustaše udarale bezkompromisno, kako do tada nisu od Hrvata navikli.
Nažalost, najveći uzročnik je u nedovršenom nacionalnom oblikovanju jer u vrijeme kada su se oblikovale (druge) nacije, u Zagreb je stigao onaj prokleti švaba ( Štrosmajer) i stvarao Juggoslaviju i Jugoslovene kao kompenzaciju za neuspjele Ilire.
Kako ja volim reći, moj poznati Kuljanin, sin pravoslavne (danas bi rekli srpkinje) Milice Bogdan, Ante Starčević, imao je kolosalne ideje, ali malodušne sljedbenike. Savo bi, bezbeli, rekao da je imao duha "jer je Srbin". Neka, ali je bio naš.
A moji nesretni perušićki Turci, dali su veliki obol Hrvatskoj, hrvatskoj ideji i čvrstoći, ali su - nažalost - grdno izgubili.
Neka, ali su pokušali i još danas se valasi s grozotom sjećaju njihovih podviga.
Svesrbski cilj je Velika Srbija. Ok.
Ali kad ne bi bilo drugih naroda i njihovih nacionalnih težnji i kad se te narode ne bi pitalo...
Ali .. uvijek taj jebeni 'ali'.. postići će oni državu samo je pitanje veličine a meni se sve čini da se to kreće u suprotnom smjeru od kazaljke na satu :-))
Bude njima ostao pašaluk pa nek se vesele.
Što se tiče ustaškog pokreta, tu si u pravu, njih srbe čim se malo žešće lupi po glavurdi pobjegnu kao miševi.
A ovi su znali kako treba ...
Zato i dandanas 'seru u gaće' čim se spomene ustaša. Neka, dobar je strah kome ga je Bog dao!
HRVATSKE LIKE
Nad kojima se kao vjeciti simbol Hrvata
nadvio STARAC VELEBIT
Oni su bili brana na kojoj su "Slomili "
zube "BELO ORLOVI" , Cetnici,JNA...
Sve je to porazeno u tom divnom Lickom kraju..
Svaki je grm i kamen bio prijetnja
AGRESORU...
Nije tu bilo izdajica,,ama niti jednoga..-svi su bili PRAVA BRACA HRVATI..
A GOSPIC, NJEGA SU OBRANILI PERUSICANI
sa Kalasnjikovima koje smo im nabavili...
Bilo je to divno vrijeme kad je IDEALIZAM bio ZVJEZDA VODILJA
Tada je mogu to slobodno sada reci
BILA PRAVA HRVATSKA,
BEZ SUMNJICENJA I KOLEBANJA
ONO CISTO IZVORNO HRVATSTVO..
Poslije su "DRUGOVI" to sve
Omalovazili, ZABORAVILI
A i Mesic je dosao u Gospic u
VRIJEME OPSADE i GRANATIRANJA..
Na Gospic je padalo na tisuce granata tjedno u to vrijeme,
Perusic je bio na stalnoj meti...
UZBUNA SVAKU NOC.. i granate..granat e..granate..
Dok su u Zagrebu nesmetano "Radili"
DICO-CLUBOVI
Lika je podnosila sav bijes i nevidjeni barbarizam Cetnika ,u nastojanju da se
HRVATSKA PRESJECE NA POLA i ostvari plan
crte VELIKE SRBIJE'od
Virovitice do Karlovca i Karlobaga
Lika Zgarisate..Evak uirana,popaljen a,puno kuca porusenih,sve ostecene..
To je bila ISTINSKA LINIJA OBRANE
I DUHOVNO I FIZICKI,,
HRVATSKI AFGANISTAN...
MESIC je dolazio iz ZAGREBA nekoliko puta na kratko,i drzao je VATRENE HRVATSKE GOVORE
(Glasniji od svih "ustasa" je bio)
Poslije se to pokazalo samo kao FARSA i TRIK,nista iza toga nije stajalo..
To je bio taj JUNACKI KRAJ,
U to JUNACKO DOBA,
KOJE HRVATSKI NAROD LIKE NIKADA NECE ZABORAVITI
To je bio taj BORBENOG DUH HRVATSTVA
Kojega ORJUNASI,CETNIC I I JUGOFILI TAKO
NEIZMJERNO MRZE..
Vidjeli su sto HRVATI ZNACE U
BORBI,ISTINSKI HRVATI
BEZ PETOKOLONASA..
I IDEALISTI..
Zato se to junastvo i to doba,
KAD JE ISTINSKO HRVATSTVO
BLJESNULO ISPOD TOLIKIH NASLAGA
JUGOSLAVENSTINE ,BOLJSEVIZMA i IZDAJE..
Da to je
BILO TO!
Nesmijemo dati da se taj duh ikada utare
A TO JE BAS ONO STO SADA UPRAVO RADE
NEPRIJATELJI HRVATSTVA..
Sva sudjenja junacima i "BLACENJA" DOMOVINSKOG RATA
su dio toga PLANA
NESMIJEMO IM DOZVOLITI DA IKADA U TOME USPIJU..
To je nas dug
Prema ZIVIMA i MRTVIMA junacima palim
za DOMOVINU, za
HRVATSKU!
Ovo pismo neznajemo tko pise,moze biti i PROVOKACIJA
ali se osjecam duzan odgovoriti na te
OPTUZBE i INSUINACIJE
To trba malo rascistiti...
Kao prvo ubijanje NENAORUZANIH CIVILA
ma tko da to cini je
KRIMINALNI CIN,I KUKAVICKI AKT,
TU NEMA DVOJBE
Moze biti i uvijek je bilo u RATOVIMA
Takovih dogadjaja ,
koji su se dogodili u tko zna kakvim okpnostima,
ali ih treba u PRINCIPU UVIJEK OSUDITI
Bilo koja vojska koja nema DISCIPLINE
i bavi se PLJACKOM i BIJANJEM NEDUZNIH CIVILA
je obicna RAZBOJNICKA BANDA
Niti jedna vojska nemoze sacuvati
svoj INTEGRITET ili CAST ako se bavi
UBIJANJEM,SILOV ANJIMA I PLJACKOM
...U "ZAPADNIM" vojskama to je
PRINCIP koji se nastoji STROGO ODRZATI
jer jednostavno ta organizacija mora imati neke STEGOVNE
i MORALNE KODEKSE
Ako hoce sacuvati svoju vlastitu obstojnost.
U ratu na prostoru HRVATSKE
bas su se CETNICI POKAZALI kao izrazito
nediscliplinira na banda
SILOVATELJA,PAL IKUCA i PLJACKASA
gdje god su dolazili za njima je
uvijek ostajala PUSTOS i UNISTENJe
Znak MRTVACKE GLAVE,NOZ ZA PASOM, NEUREDNE BRADE bili su im
glavni IMAGE
Baziran na srednjevjekovni m CETAMA koje su se borile po Balkanskim Gudurama..
-Manje vise RAZBOJNICKIM BANDAMA..
U napadu na Licki kraj,
Sto mi je vrlo dobro poznato
Sudjelovali su LOKALNI a i UVOZNI CETNICI
potpomagani obilno "TEHNIKOM" i "Streljivom" JNA.
Narod tog dijela Like,oko Perusica,Gospic a,Otocca je bio ustvari
PREPUSTEN SAM SEBI prva tri mjeseca
RATA,(Rujan,Lis topad,Studeni,P rosinac 1991)
Sami su se samoorganiziral i i branili
a tek poslije 'Primirja" i Priznavanja
Hrvatske (Sijecanj 1992)kao drzave doslo je do bolje opremljenosti i pomoci iz Zagreba i drugih djelova Hrvatske..
To je bio zaista
PRAVI ODBRAMDBENI RAT
DANONOCNO BOMBARDIRANJE "Iz svih cijevi"
po Hrvatskim naseljima i selima
Na moje majke kucu je palo cetiri minobacacke granate,
a to je bilo tako skoro sa svakom kucom
Bilo je puno mrtvih i ranjenih...
A sva su rubna podrucja
kao Siroka Kula( koja je dozivjela najstrasniji masakr),Lovinac ,Sveti Rok,
Kapela,Licki Osik,Medak,Ljub ovo,
bila ispraznjena od Hrvata,bili su ili
Bestijalno muceni ubijani ili protjerivani..
Eto to je Povjesna istina..
Kao sto sam rekao ponekad u ratu
se dogode nepredvidive stvari
ali
ETNICKO CISCENJE je bilo
SRBSKA IDEJA,
I plan progona NESRPSKOG PUCANSTVA
je DOSLJEDNO SPROVODJEN
Ta REPUBLIKA SRBSKA KRAJINA
ZAISTA JE BILA
ZLOCINACKA TVOREVINA..
U toj i takvoj situaciji
Hrvati su vodili ODBRAMDBENI RAT
I 'OPERACIJA OLUJA " je bila AKT OSLOBADJANJA HRVATSKE
I ANTE GOTOVINA i GENERALI su nasi
HEROJI OSLOBODIOCI..
Pa kako se moze napraviti napad na bilo koji grad ili polozaj
bez TOPNICKE PRIPREME?
Pa to je necuveno..
Zasto bi to bio KRIMINAL..
To je LEGITIMNA VOJNA AKCIJA OSLOBADJANJA
i nitko nema pravo da im
ZAUVIJEK,za VJEKE VJEKOVA
nabija KRIVNJU i PRISILJAVA
ih da zive pod
VELIKOSRBSKIM ili ORJUNASKIM
TEROROM..
Hrvati imaju PRAVO na svoju
DRZAVU
i imaju PRAVO
da NJIMA VLADAJU HRVATI
a nikakvi drugi POLTRONI ili EKSPONENTI
STRANIH INTERESA ma tko da ONI BILI,
To je nase
FUNDAMENTALNO PRAVO
I nikakve price o KRIVNJAMA to nemogu umanjiti
TO JE NASE SVETO PRAVO.
Neznam nista ,ponavljam o SERDARIMA
iz SIROKE KULE,
I zao mi je ako se to tako ZAISTA ODIGRALO KAO STO KAZETE..
Ali opet ponavljam..
NISTA i NITKO
NEMOZE i NESMIJE SPRECAVATI HRVATIMA
Pravo na SLOBODU i njihovu SAMOSTALNU
HRVATSKU DRZAVU..
Nitko ,
Niti u RATU,
a niti sada u "MIRU"
I uvijek srpska propaganda, i pitam se dokle će, pa recite već jednom JESU LI IKADA SRPSKI KRVOLOCI IKADA IKOGA UBILI.
Srpske laži nikada ne će prestati, naravno dok je Jace i sličnog ološa mogu raditi što hoće.
U napuštenu Kulu su Austrijanci 1690. naselili vlahe iz okolice Otočca, i čitavo vrijeme je hrvatski živalj bio izložen vlaško-srpskom nasilju. Pogotovo što je Austrija tolerirala vlaško nasilje, a stvar se pogoršala osnutkom SHS 1918. kada su vlasi/srbi dobili sva prava na štetu drugih.
Nasilje se uvijek vraća nasiljem. Stanje je za vrijeme Drugog svj. rata bilo strašno, srbi (četnici i partizani) poklali su sve što su stigli i mogli, iza 1945 bilo je još strašnije.
Vidim da rabite riječ "ker" za psa, očito je da ste poreklom iz Prigrevice.
Međutim, Serdari, stanje je sada još teže, srbi na sve strane dižu glave žedni osvete. I kada opet ne završi na dobro, tko je odgovoran.
Što se mene osobno tiče, može ovdje živjeti koliko god hoćete srba, ali neka ne kolju i neka ne traže Srbiju. I to je sve.
Posebno je problem što se srbi vežu za hrvatski ološ (razne Kosorice, Bebiće, Mandiće, Pusiće) a ta politika nikada ne donosi ploda, jer ta gamad samo iskorištava srbe za svoje ciljeve.
Još jednom ponavljam, srbi su se strašno nečasno ponijeli prema Hrvatima u Kuli iza 1945. - nije im to trebalo. Većina se hrvatskog življa iselila (ono što je ostalo iza pokolja) ili se povuklo u sebe.
Sada od Kule nema ništa, ostalo je nešto stračadi koja čeka smrt; djece i maldih uopće nema.
Ova kukavička hrvatska politika samo stvara nove napetosti. Nije mi jasno zašto se pouzdavate u one koji su izdali vlastiti narod, ti će izdati i vas, samo kada im to zatreba.
hvala jos jednom za odgovor
postovanjem
Posebno Lika, od većih selidbi je bila selidba hrvatskog življa početkom XVI. stoljeća u Austriju i mađarsku (u današnjem smislu).
Osmani su u prvoj četvrtini XVI. st. napučili Liku s islamiziranim življem iz Bosne, koji su opet "otišli" 1690. u Bosnu. Tada su austrijske vlasti u pustu Liku naselili Hrvate (Kranjci) i Vlahe (kasnije postali Srbi) . Istih godina, povodom istog rata (Beč 1683.), srbi su s Kosova (Arsenije IV.) došli u Ugarsku na mjestu gdje su nekada živjeli muslimani.
Početak XIX. stoljeća doveo je do pojedinačnog i masovnog iseljavanja u USA.
Iza Prvog svjetskog rata srpske vlasti naseljavali su kolone (solunaše) na hrvatski prostor.
Drugi svj. rat doveo je do novih raseljavanja, Srbi iz Like su otišli u Vojvodinu, Hrvati u 13, bataljun na Bleiburgu, ili u Zagreb.
Organizirano (postoje dokumenti) iseljavanje Srba iz Krajine 1995. itd.
Toga ima i više,i nije sve tako jednostavno.
Ponavljam, za Srbe je najgora varijanta povezivanje sa zagrebačkim jugokomunističk im ološem u borbi protiv hrvatstva, tu su koristi neznatne i kratkotrajne.
Inače u Kuli, Serdar je prezime i Srba i Hrvata, samo ne znam kojih ima više - nije ni bitno. IOnače je turska riječ i može značiti vojskovođu (većeg ili manjeg ranga) ili janjičarskog zapovjednika u nekoj oblasti.
Ima još jedna zanimljiva stvar, u kulskih Srba česta su ova prezimena(koja mnogi doživljavaju kao "hrvatska"): Jurić (dakle, ne Đurić, Đorđević), Marić, Lovrić, Ivić itd.
Morate znati da su Kuljani-Hrvati morali 1941., istotako kao i 1991., pobjeći u izbjeglište pred srpskim nožem (partizanski i četnički). Ratno vrijeme su boravili u Gospiću i Perušiću. Sva imovina im je uništena i pokradena, a kuće srušene.
Na jedva jedvite jade bilo je dopušteno Hrvatima 1945. povratak, od kojih su mnogi bili likvidirani. Mojem djedu Stjepanu kuću je obnovio sin, moj stric, Joso iz Amerike. Djedova kuća, u kojoj je živjela njegova snaha kojoj su muža ubili partizani 1945. (moj stric Božo), srušena je i spaljena 1991. Ovaj put ju nije imao tko obnoviti, hrvatska država se brine samo za Srbe.
Oko 1948. srušene su obje crkve, izgrađene oko 1710. i bile su jedna do druge, s tim da su katoličku tijekom rata (1943.) opljčkali i spalili četnici, ili partizani, svejedno, a od kamena obiju crkava je sazidana zadružna štala?? Kada su zadruge propale, seljaci su razvukli kamen od štala.
Hrvati u Kuli nisu mogli dobiti nikakvog posla (u Ličkom Osiku), morali su krepavati od gladi ili iseliti. Bili su šikanirani na svakom koraku i izloženi strahovitoj mržnji. Posao bi dobili samo oni koji su bili u mješovitom braku ili su bili jugoslovenske orjentacije.
Kada se “pojavila” 1991. Srbi su bili najokrutniji prema Kuljanima Hrvatima. Mješovita obitelj Mane Rakića likvidirana je samo zato što je Mani žena bila Hrvatica.
Mislim da te mržnje i nasilja treba jednom završiti, ali ne onako kako to provode sadašnji četokomunisti u Zagrebu koji zapravo pripremaju teren za neki novi rat.
I za kraj, gospićko smeće i otpad, Hrvat i ratni zločinac Jakov Blažević, uoči odlučnog napada na Gospić, dao je naredbu da se ubiju u Gospiću svi muškarci od 15 do 65 godina. To je spriječio (i bez toga je bilo strašnih odmazda) upravo Srbin iz Široke Kule, predratni učitelj MIĆUN ŠAKIĆ.
Only one question...
Otkud i gdje i zašto ste naučili ekavicu? U Lici il na Novom Zelandu!?