„Život u okviru Hrvatske nije moguć"

Ustoličenjem Atanasija Jevtića (»rukopoloženjem«) za episkopa banatskog 7. srpnja 1991., svi đaci veli kosrbina oca Justina Popovića, nacionalističkog svetosavlja i »nebeske Srbije«, popeli su se na olimp SPC-a. Glasnik SPC iz kolovoza 1991. prenosi Jevtićevu poruku:

»Ponovo je srpski narod na krstu i na Kosovu i Metohiji, i u Dalmaciji, i Krajini, i Slavoniji, i Baniji, Lici, Kordunu, Sremu, Bosni i Hercegovini... To je danas opasnost pred mojim raspetim narodom, manje ovde u Banatu, ali i ovde je saraspet svaki pravoslavni Srbin sa raspetim narodom od Kosova do Jadovna, naročito od Krajine do Borova. Neka bi Bog dao da to raspeče dovede u vaskrsenje, a ne samo vaskrsenje nas, nego i onih koji, navodno, u ime Hrista ustadoše protiv krsta sa tri prsta. To su radili i, nažalost, vekovima sarađivali sa polumesecom protiv srpskog krsta sa tri prsta. Al' ne reče Ture, ako Bog da, govorili smo pet vekova. To isto i danas kažemo i poručujemo da smo 'kadri stiči i uteči i na strašnom mestu postojati'.

Račun u Beogradu

A na tom »strašnom mestu od Krajine do Borova« vladala je »Vlada RSK« i pokušavala okupirani hrvatski teritorij u svakom pogledu približiti Beogradu. Zato je tijekom 1993. godine stalno raspravljala o »saradnji« s maticom. U svibnju je na dnevnom redu vlade »Imenovanje potpisnika na nerezidentnom računu Sekretarijata Vlade u Beogradu«. »Podpresednik Lubovac informiše da u Beogradu trebamo imati račun za sekretarijat Vlade. Zbog istog trebaju biti imenovani potpisnici toga računa. Isto tako, zbog promena u Vladi treba imenovati i nove potpisnike na računu Vlade. Predsednik Bjegović- određuje da u Kninu budu potpisnici on, Štrbac i Lončar, a u Beogradu Španović, Jarčević i Jelić« - piše u zapisniku od 13. svibnja 1993.

Uz to: »U razgovoru sa predstavnicima Vlade Republike Srpske su razmenjenje teze o zajedničkim ciljevima. Predsednik Bjegović posebno ističe da je ministrima u Beograd za smeštaj obezbeđeno 10-tak soba. I o tome će sačiniti Vladi poseban izveštaj. Informiše daje bio na razgovoru i sa Predsednikom SRJ, te da je u načelu rekao da nitko ne može trgovati i pregovarati u ime RSK.«

Šleperi pomoći iz Srbije za preživljavanje

Zapisnik »49. redovne sjednice Vlade RSK održane u Kninu dana 01. 06. 1993. godine« pod točkom 3. dnevnoga reda RazgovorUz to: »U razgovoru sa predstavnicima Vlade Republike Srpske su razmenjenje teze o zajedničkim ciljevima. Predsednik Bjegović posebno ističe da je ministrima u Beograd za smeštaj obezbeđeno 10-tak soba. I o tome će sačiniti Vladi poseban izveštaj. Informiše daje bio na razgovoru i sa Predsednikom SRJ, te da je u načelu rekao da nitko ne može trgovati i pregovarati u ime RSK.«navodi: »Operativni program teza za re- gulisanje određenih odnosa sa SR Jugoslavijom iznio je podpredsjednik vlade Branko Lubovac: radi sređivanja ekonomskih odnosa sa Srbijom trebamo napraviti spisak potrebnih roba za život Krajine, da se vidi šta se može dobiti kroz vid humanitarne pomoći i onaj ostatak kroz obaveze Srbije. Treba uvesti rigorozne kontrole kod uvoza i izvoza roba. Zato se moraju znati carinske ispostave, kada će i kako one raditi. Zatim kontrole humanitarne pomoći koja uglavnom dolazi preko prelaza iz Mađarske ali i Grčke. To moramo rješiti sa Srbijom. Ono što pređe granicu mora stići u RSK i onaj tko je poslao mora dobiti povratnu informaciju. Najveći dio pomoći treba držati u sabirnom centru u Beogradu. Treči segment ovih odnosa je otkup poljoprivrednih proizvoda, trebamo sačuvati sve količine žitarica koje možemo da otkupimo.«

»Sabirni centar« je u Beogradu, a tamo je i »biro« vlade RSK: »Stojan Španović - u birou Vlade u Beogradu postoji tim radnika koji po njemu kvalitetno obavljaju posao. Preko biroa Vlade u RSK je organizovano stiglo 670 šlepera pomoči. S Vladom Srbije se svakodnevno kontaktira na rješenju problema i to ide dosta dobro. Nada se da če i ovaj zadatak koji su on i potpredsjednik Lubovac dobili biti odrađen. Sve što ide za Krajinu mora se evidentirati, to moramo učiniti prije sve ga u interesu naroda Krajine.« Preživljavalo se, dakle, uz pomoć humanitarnih šlepera i pomoći iz Srbije.

Na toj sjednici vlade nazočio je i prvi čovjek Skupštine RSK: »Nakon izlaganja pom. ministra inostranih poslova za riječ se javio predsjednik Skupštine Mile Papalj. Upoznao je članove Vlade da je sazvao sjednicu Skupštine u Petrinji 05. 06. 1993. god. s dvije tačke dnevnog reda i to: 1. Razmatranje političke situacije u Republici Srpskoj Krajini i 2. Raspisivanje referenduma o nezavisnosti RSK i udruživanju sa Republikom srpskom i državama koje to budu željele. Pozvao je članove Vlade da prisustvuju sjednici. Jedini način da opstanemo je ujedinjenje s Republikom Srpskom. U protivnom će nas uništiti Jugosloveni, komunisti, ustaše. Moramo raščistiti gdje je crta odlučivanja u Republici Srpskoj Krajini, u Kninu ili negdje drugdje.«

»Odluka o legalizaciji oružja«

Možda je danas shvatio da je velikosrpska crta odlučivanja bila i ostala u Beogradu, a on je »samo« izvršitelj. Na ondašnjoj sjednici imao je priliku čuti i zaključak svoje vlade: »Obavezuje MemorandumKao nadahnuće mogu im opet poslužiti dva dokumenta. SANU je 16. listopada 1991. uputila svjetskoj javnosti pismo »Nekoliko osnovnih činjenica o položaju srpskog naroda u Hrvatskoj« u kojemu stoji kako »svojom antisrpskom propagandom hrvatska državna vlast nastoji da usmeri međunarodno javno mnjenje protiv srpskog naroda koji živi u Hrvatskoj i protiv Srbije, i da isto dejstvo postigne među etničkim manjinama, neprijateljski nastrojenim prema Srbiji. srpski narod (je) došao do čvrstog uverenja da njegov život u okviru Hrvatske nije moguć.«se MUP da napravi prijedlog Odluke o legalizaciji oružja«. Kako je taj dio posla odradio ministar Mile Martić, možemo samo zamisliti. No treba se prisjetiti 16. ožujka 1991. kada »Slobodan Milošević na Beogradskom univerzitetu izjavljuje da će legalno naoružavati Srbe u Hrvatskoj, a uskoro je usledila i njegova odluka o mobilizaciji rezervnog sastava milicije« (Milorad Tomanić). Nešto od tog beogradskog naoružanja trebalo je sad legalizirati.

Nova sjednica, »zajednička« s Vladom Republike Srpske, održana je 19. srpnja 1993. Ona je pokušavala pronači model »ujedinjenja« RSK i RS. Njoj su nazočili Radovan Karadžić i Momčilo Krajišnik (RS), Goran Hadžić i Mile Paspalj (RSK).

Ako je kome mjesto u Haagu onda je to toj ekipi. Poduprti s nazočnim »vladikom Dalmatin-skim g. Longinom«, u Haagu bi mogli utemeljiti najzapadniju srpsku zemlju Republiku Srpsku Haašku Krajinu.

Kao nadahnuće mogu im opet poslužiti dva dokumenta. SANU je 16. listopada 1991. uputila svjetskoj javnosti pismo »Nekoliko osnovnih činjenica o položaju srpskog naroda u Hrvatskoj« u kojemu stoji kako »svojom antisrpskom propagandom hrvatska državna vlast nastoji da usmeri međunarodno javno mnjenje protiv srpskog naroda koji živi u Hrvatskoj i protiv Srbije, i da isto dejstvo postigne među etničkim manjinama, neprijateljski nastrojenim prema Srbiji. srpski narod (je) došao do čvrstog uverenja da njegov život u okviru Hrvatske nije moguć.«

Hitler kao sv. Sava

Hrvati čak ni poslije RSK-iskustva nisu prihvatili takav isključiv stav. Zato ima izgleda da će ona šačica Srba optuženih u Haagu i tamo kliknuti da »imaju istorijsko pravo«. Osobito ako imamo u vidu velikosrpskog vladiku Nikolaja Velimirovića (Valjevo, 1881. - SAD, 1956.), autora više kontroverznih (ne)djela među kojima i »Nacionalizam Svetoga Save« i »Srpski narod kao Teodul« (»Ihtus - Hrišćanska knjiga«, Beograd, 2001.).

On je 1935. u Beogradu kazao Srbima i Europi: »Ipak se mora odati poštovanje sadašnjem nemačkom Vođi (Adolfu Hitleru, op.a.) koji je kao prost zanatlija i čovek iz naroda uvideo da je nacionalizam bez vere jedna anomalija, jedan hladan i nesiguran mehanizam. I evo u XX veku on je došao na ideju Svetoga Save i kao laik poduzeo je u svom narodu onaj najvažniji posao, koji priliči jedino svetitelju, geniju i heroju. A nama je taj posao svršio Sveti Sava, prvi među svetiteljima, prvi među genijima i prvi među herojima u našoj istoriji.« Za Pašićeve vlade Nikolaj je bio srpski špijun u inozemstvu. Tijekom rata tri mjeseca u Dachau, kao povlašteni logoraš, piše knjigu. Izraziti antisemit, poslije je otišao u SAD. Danas ga u Srbiji zovu »Zlatoust srpski«. Spada u nezaobilazni izvor svetosavske ideologije neprihvatljivoga egoističnog nacionalizma.

Nenad Piskač
Vjesnik

Napomena: Vjesnik je u razdoblju od 14. ožujka 2005. do 24. travnja 2005. objavio podlistak u trideset i pet nastavaka pod egidom „Velikosrpska tvorevina na hrvatskom tlu: „Izvorni dokumenti o djelovanju 'Republike srpske Krajine'" autora Nenada Piskača. Objavljujemo ga u cijelosti bez ikakvih dopuna s uredničkom opremom Vjesnika. (ur.)

Sri, 21-08-2019, 01:53:47

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.