Poziv da se Srbi „svim sredstvima odupru teroru ustašoidne vlasti"

Već smo spomenuli da se prethodna podloga za odcjepljenje hrvatskoga teritorija nalazi u dvama dokumentima: u »Deklaraciji o suverenosti i autonomiji srpskog naroda« od 25. srpnja 1990. i u tekstu o proglašenju srpske autonomije, što ga je 30. listopada 1990. usvojilo - dakako, u Srbu - »srpsko nacionalno vijeće« u Hrvatskoj. O 06 Vrlikosrbi pobuna mobilizacijačemu je u tim dokumentima riječ?

»Deklaracija o suverenosti« svoj velikosrpski karakter - dosljedno proveden izravno iz memorandumskih teza - u preambuli skriva iza »univerzalnih principa« jugoslavenskog i hrvatskog Ustava. U njoj »srpski narod koji živi na istorijskim teritorijama objedinjenim sadašnjim granicama SR Hrvatske« iznosi šest točaka.

U prvoj se ističe da je SR Hrvatska »država i srpskog naroda«, koji je »na osnovi svojih geografskih, istorijskih, društvenih i kulturnih osobenosti, suveren narod sa svim pravima koja sadržava suverenost naroda«. Ključno je: »Ne može se bez učešća srpskog naroda u Hrvatskoj birati oblik jugoslavenskog zajedništva, a to naročito vrijedi za situacije legitimnog otcjepljenja. Otcjepljuju se narodi a ne države«(!). Potpuno je jasno da se pod tim podrazumijeva da su Srbi iznad hrvatske države, što je izvan svake pameti, ali je i dokaz mitomanske velikosrpske Garašaninove crte.

Predviđa dva scenarija

Štoviše: »Srpski narod daje sebi pravo da se na istorijskim teritorijama, koje objedinjuju sadašnje granice Hrvatske, opredjeljuje sa kime će živjeti, u kojem će režimu živjeti i kako će Mitomanija»Ne može se bez učešća srpskog naroda u Hrvatskoj birati oblik jugoslavenskog zajedništva, a to naročito vrijedi za situacije legitimnog otcjepljenja. Otcjepljuju se narodi a ne države«(!). Potpuno je jasno da se pod tim podrazumijeva da su Srbi iznad hrvatske države, što je izvan svake pameti, ali je i dokaz mitomanske velikosrpske Garašaninove crte.se povezivati (sic!) sa drugim narodima u Jugoslaviji«. Kad pripadnici nekog naroda u drugoj državi daju samima sebi takva prava, onda nešto ne štima ili s njima ili s matičnim narodom.

Dakako: »Niko nema istorijsko pravo da određuje sudbinu srpskog naroda koji tu živi vjekovima i prije stvaranja države Hrvatske«. I ova tvrdnja dokazuje da se u velikosrpske Raskovic Srb»deklaracije« uvlače očigledne povijesne krivotvorine. Kad se tako postave stvari, onda je logično (u točki 2.) da »na osnovi svoje suverenosti srpski narod u Hrvatskoj ima pravo na autonomiju«.

U svakom drugom racionalnom i nekrivotvorenom kontekstu nikome takve tvrdnje ne bi prešle preko usta, a kamoli ih pokrenule na terorizam, etničko čišćenje zauzetih »istorijskih« teritorija i uspostavu jedne militantne paradržavne tvorevine.

»Deklaracija o suverenosti i autonomiji srpskog naroda« predviđa dva scenarija. Ostane li Jugoslavija federativno uređena, tada »srpski narod ima pravo na nesmetanu i bez ograničenja upotrebu u službene i privatne svrhe srpskog književnog jezika, pisma ćirilice, škola i srpskih školskih programa, kulturnih i političkih institucija, preduzeća, štampe i srpske radio-televizije«.

Čak i u tom federativnom slučaju »Deklaracija« predviđa »samoupravu, posebno u opštinama gde je srpski narod većinsko stanovništvo«, te će se »povezivanjem tih opština u zajednice« opet stvarati srpski teritorij na hrvatskome. No ako bi Jugoslavija dobila konfederalni karakter, tada opet »srpski narod u Hrvatskoj ima pravo na političko-teritorijalnu autonomiju«. I u jednoj i u drugoj inačici Srbima je do hrvatskoga teritorija, jer bez njega nema punine »velike Srbije«.

Pravo na plebiscitarno izjašnjavanje

»Deklaracija« je u točki 3. »konstituisala« i »Srpski sabor koji zasjeda u Srbu«. To znači da Srbi u Hrvatskoj ne priznaju hrvatsku zakonodavnu vlast. A da bi sve dobilo i paradržavni štih: »Kao izvršni organ Srpskog sabora konstituiše se Srpsko nacionalno vijeće«. Dakle, ni hrvatska izvršna vlast ne dolazi u obzir pa, Deklaracija»Deklaracija« je u točki 3. »konstituisala« i »Srpski sabor koji zasjeda u Srbu«. To znači da Srbi u Hrvatskoj ne priznaju hrvatsku zakonodavnu vlast. A da bi sve dobilo i paradržavni štih: »Kao izvršni organ Srpskog sabora konstituiše se Srpsko nacionalno vijeće«. Dakle, ni hrvatska izvršna vlast ne dolazi u obzir pa, prema tome, ni budući hrvatski ustav.prema tome, ni budući hrvatski ustav.

Da ovdje nema mjesta razgovoru, pregovorima, kompromisima i zdravoj pameti, dokazuje i ovaj navod: »Srpsko nacionalno vijeće ima pravo da organizuje plebiscitarno izjašnjavanje srpskog naroda o svim pitanjima bitnim za njegov položaj u Hrvatskoj i Jugoslaviji, kao i o drugim pitanjima koja se tiču ostvarivanja srpskog suvereniteta i autonomnosti«.

Isto to »srpsko nacionalno vijeće«, zaduženo za provođenje odluka »srpskog sabora« u Hrvatskoj i »Deklaracije« u cjelini, »priprema pitanja o kojima će se izjašnjavati Srpski sabor i plebiscitarno srpski narod« (točka 4.) Točka pet je najpreciznija: »Srpski narod, na zasjedanju u Srbu, 25. jula 1990. godine, proglašava ništavnim za srpski narod u Hrvatskoj sve ustavne i zakonske promjene koje negiraju njegov suverenitet kao naroda i umanjuju njegova autonomna prava«.

I napokon, šesta točka »Deklaracije«: »Srpski narod u Hrvatskoj ne traži ništa više od onih prava koja drugi suvremeni narodi Evrope odavno imaju i uživaju«. Naravno da nijedan narod u Europi u tuđoj državi ne traži državu, niti ijedan narod u Europi pristaje na takvo što, pa ni hrvatski.

Nitko se nije bunio

I tekst proglašenja srpske autonomije može ući u zbirku velikosrpskih tekstova, koju bi svakako, uz već postojeće, trebalo prirediti za tisak i objaviti. Mjesto radnje opet je Srb, a glavni lik glasovito velikosrpsko izvršno tijelo - »srpsko nacionalno vijeće«. Ono jednostavno proglašava »srpsku autonomiju na etničkim i istorijskim teritorijama na kojima ovaj narod živi, i koji se nalaze unutar sadašnjih granica Republike Hrvatske kao federalne jedinice SFRJ«.

VoljaVjerovati je kako je autonomija »proglašena na osnovu volje srpskog naroda«, jer protiv te autonomije nitko se nije bunio među Srbima u Hrvatskoj, kao ni u Beogradu, Banjoj Luci, da ne govorimo o Srpskoj pravoslavnoj crkvi, Srpskoj akademiji nauka i umjetnosti, partijskim vrhovima i JNA.Vjerovati je kako je autonomija »proglašena na osnovu volje srpskog naroda«, jer protiv te autonomije nitko se nije bunio među Srbima u Hrvatskoj, kao ni u Beogradu, Banjoj Luci, da ne govorimo o Srpskoj pravoslavnoj crkvi, Srpskoj akademiji nauka i umjetnosti, partijskim vrhovima i JNA. »Srpsko nacionalno vijeće« poziva u tom tekstu »srpski narod da se svim sredstvima odupre teroru ustašoidne vlasti«.

Pogađate, ta se volja zbila »na plebiscitu sprovedenom od 19. avgusta do 2. septembra 1990. godine«. Izvještaj o »plebiscitu« prihvaćen je »jednoglasno« od »srpskog nacionalnog vijeća«, a tako je donesena i odluka o autonomiji.

Podsjetimo se, taj se plebiscit dogodio u »sledećim opštinama: Knin, Benkovac, Obrovac, Gračac, Donji Lapac, Gospić, Titova Korenica, Otočac, Ogulin, Slunj, Vojnić, Karlovac, Vrginmost, Glina, Dvor na Uni, Kostajnica, Pakrac, Petrinja, Daruvar, Grubišno Polje, Garešnica, Beli Manastir i Vukovar, i na dijelovima opština Sinj, Drniš, Skradin, Zadar, Duga Resa, Vrbovsko, Sisak, Karlovac, Novska, Nova Gradiška, Kutina, Bjelovar, Virovitica, Podravska Slatina, Orahovica, Našice, Osijek, Vinkovci, Rijeka, Pula, Imotski, Metković i Dubrovnik«.

Naivno je vjerovati...

I letimičan pogled na zemljovid dovoljan je da se kroz »plebiscit« vide granice »velike Srbije«. »Srpsko nacionalno vijeće« žali se da je izjašnjavanje (»plebiscit«) onemogućeno »preko 150.000 Srba, koji se nisu mogli izjasniti«. Kako navodi taj dokument, ukupno se u Hrvatskoj izjasnio 567.731 Srbin, »od toga: za srpsku autonomiju 567.127, protiv je bilo 144, a nevažećih listića 46«(!). Izvan Hrvatske izjašnjavanju je pristupilo 189.464 Srba, »od toga za srpsku autonomiju 189.422, protiv 28, nevažećih 14«. Zaključno, izjasnio se ukupno 756.781 Srbin, »od toga za srpsku autonomiju 756.549, protiv je bilo 172, nevažećih 60«(!).

Iz tih podataka možemo zaključiti da je 1990. većina Srba u Hrvatskoj, svojevoljno se izjašnjavajući, prihvatila velikosrpsku politiku. Nakon toga povratka više nije moglo biti, niti ga je bilo. Bilo je to prije samo petnaest godina, pa bi bilo naivno vjerovati da su se omjeri u međuvremenu znatnije promijenili. Trebaju li se danas srpski povratnici izjasniti plebiscitarno ili se zauvijek odriču »velike Srbije« u Hrvatskoj?

Nenad Piskač
Vjesnik

Napomena: Vjesnik je u razdoblju od 14. ožujka 2005. do 24. travnja 2005. objavio podlistak u trideset i pet nastavaka pod egidom „Velikosrpska tvorevina na hrvatskom tlu: „Izvorni dokumenti o djelovanju 'Republike srpske Krajine'" autora Nenada Piskača. Objavljujemo ga u cijelosti bez ikakvih dopuna s uredničkom opremom Vjesnika. (ur.)

Sub, 24-08-2019, 06:15:42

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.