Iz Zagreba 10. prosinca 1993. godine, pod visokim pokroviteljstvom predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana i uz pratnju predstavnika Katoličke crkve i Franjevačke provincije Bosne Srebrene, kreće veliki konvoj humanitarne pomoći nazvan Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu. Trajao je 14 dana, a u Novoj Bili dočekan je sa suzama radosnicama i s do neba velikim "Hvala"!. Konvoj su pratili državnici, veleposlanici, fratri, medicinari, humanitarci, novinari, kulturni i javni radnici, a svih njih s vozačima bilo je 143. Bolnica u Novoj Bili bila je na izdisaju, ranjenici su umirali jer nije bilo osnovnih lijekova i medicinskog pribora. Glad je opasno prijetila Hrvatima cijele Lašvanske doline.Početnoj koloni vozila putem preko Splita pa dalje preko Tomislavgrada priključivali su se novi kamioni i novi suputnici. Konvoj su predvodili gospoda Herman Vukušić i dr. Slobodan Lang. Na Pavlovici, pred Gornjim Vakufom zaustavili su ih pripadnici Armije BiH i tu su u hladnom prosincu probdjeli dva dana. Zastoj je nastao zbog muslimansko-bošnjačke ucjene, premda su bile pribavljene sve suglasnosti muslimansko-bošnjačkih vlasti čak i u Sarajevu.( www.zupa-novabila.com)

Osamdesetih godina SFRJ tone u sve dublju politčku i gospodarsku krizu, što se odražava na sve zaoštrenije odnose među republikama i pokrajinama. Cilj Srbije je stvaranje unitarisičke Jugoslavije ili Velike Srbije, prema poznatom Memorandumu SANU iz 1986. godine. Radi provođenja ovakvog programa srpsko vodstvo pomoću nacionalističkih jurišnika, i uličnih demonstracija u drugoj polovici 1988. godine ruši postojeću vlast u Crnoj Gori, Vojvodini i Kosovu. Pomoću srpskog pučanstva u Hrvatskoj i ubačenih nacionalističkih elemenata želi se destabilizirati Hrvatska. Istom cilju služi i JNA, oduzimanjem oružja Teritorijalnoj obrani Hrvatske i naoružavanjem srpskog pučanstva u Republici Hrvatskoj. Takvoj velikosrpskoj politici u Hrvatskoj javlja se organizirani otpor. Tijekom 1989.godine u Hrvatskoj se osnivaju i registriraju prve političke stranke. Među prvim organizacijama Hrvatske demokratske zajednice u Hrvatskoj osnovan je Odbor HDZ-a u Šarengradu 30. prosinca 1989.godine. Početkom 1990. godine osnovani su odbori HDZ-a u lloku, Bapskoj i Mohovu te Odbor Hrvatske kršćanske demokratske stranke u Iloku.( www.domovinskirat.hr)

Koliko je zaista ljudi pobijeno ili stradalo u srpsko-crnogorskoj agresiji na Hrvatsku? Posljedice "komšijske" agresije ostavile su ogroman materijalni i psihološki trag na pojedincima, ali i na ukupnoj populaciji Hrvatske, a u nekim se vidovima agresija na sve nas nastavlja i danas, te se ponekad čini kako će se i te brojke u tišini pridružiti onim "blajburškim" ili "maceljskim", ili... Neke se stvari jednostavno ne žele dirati, već se u pravilu ostavljaju pojedincima, te građanskim i volonterskim udrugama koje potom same skupljaju materijal i pokušavaju ga progurati u medije, ali krznene su bunde čini se, puno zanimljivije povijesti Hrvata. Dakle, sve ostaje na nama samima.( www.domovinskirat.hr)

Nalazi se u centru B.Manastira. Kao maksimalni broj zatočenika u jednom momentu je 300. ćelije su bile veličine 1.2 m x 1.8m u kojima je bilo po tri zatočenika, u ćelijama 3x4 m bilo je 9 zatočenika. Zatočenici su nepravilno hranjeni , tučeni, prisiljavani na teške fizičke poslove. Prema jednom izvješću nekim zatočenicima je odsječeno uho. (Hrvatskog društvo logoraša srpskih koncentracijskih logora)

Okučani se nalaze južno od Stare Gradiške i zapadno od Nove Gradiške. Bivša policijska stanica je služila Srbima kao logor koncem 1991. godine. Od 6 prosinca 1991 dovođeni su pojedinci koji su ovdje bili zatočeni. Logor su držali Srbi, samo što nije jasno da li su bile paravojne ili regularne formacije. Zatočenici su držani u malim ćelijama 1 x 1.8 m2, tako da nisu mogli sjesti svi u isto vrijeme jer ih je u jednoj takvoj ćeliji bilo 14 ljudi. Ćelije nisu imale prozore. Po dolasku u Okučane zatočenici su potpuno svučeni. Preko dana su tučeni različitim predmetima, a po noći su odvođeni u posebne sobe gdje je pet - šest srpskih vojnika tuklo jednog zatočenika. Prema izvješćima neki su podlegli batinama. (Hrvatsko društvo logoraša srpskih koncentracijskih logora)

Nalazi se u RH nekoliko kilometaa jugoistočno od Vukovara. Selo je nastanjeno velikom većinom rusinske i ukrajinske nacionalnosti, a ima nešto Hrvata, Srba i ostalog stanovništva. Srbi i JNA su u devetom mjesecu okupirali selo i odmah otvorili logore, gdje su izdvajali nepodobne iz sela i sve ostale koje su zarobili oko Vukovara. Logor je smješten u više privatnih kuća u blizini centra sela, kao i u zgradi MZ i školi. (Hrvatsko društvo logoraša srpskih koncentracijskih logora)

Nezapamćena stradanja na pragu 21. stoljeća od jeseni 1991.g. počevši od Vukovara, Pakraca ,Knina, Zadra, Šibenika, pa sve do Dubrovnika. U mjestima gdje je agresor slomio otpor branitelja ulazile su razularene individue u uniformama (JNA, četnici, šešeljevci, arkanovci, TO i dr.) Starce, žene, djecu, a posebice mlađe i vojno sposobne muškarce, bez obzira na to da li su sudjelovale u obrani ili ne, odvode u pripremljene logore pri mjestima i gradovima, koje su napadali, u tim logorima su vršena razdvajanja po spolu, nacijama, a potom izvode stravična mučenja i mučki ubijaju : noževima, sjekirama, palicama i vatrenim oružjem svih vrsta. Najmlađa ubijena osoba bila je samo šest (6) mjeseci stara, a najstarija osoba je imala 104 godine. (Hrvatsko društvo logoraša srpskih koncentracijskih logora)