Nastavljamo s pričama o zaboravljenim hrvatskim žrtvama iz Domovinskog rata. Tomislav Vuković u Glasu Koncila donosi tragičnu priču koja se zbila u  udolini smještenoj između ličkih brda.  Topovska ili tenkovska granata ispaljena sa srpskih položaja 26. rujna 1991. na autokamp u Grabovcu nedaleko od Plitvičkih jezera, kamo su se sklonile prestrašene žene s djecom iz okolnih hrvatskih sela i zaselaka, ubila je troje malodobne djece iz sela Korana-Špoljarići: tromjesečnog Ivana Špoljarića, šesnaestogodišnju Josipu Špoljarić i sedamnaestogodišnju Dubravku Špoljarić.

I ove subote nastavljamo s pričama o zaboravljenim žrtvama iz Domovinskog rata. Tomislav Vuković u Glasu Koncila piše o tragičnom događaju s istoka Hrvatske. U okupiranom Lovasu, srpski su zločinci 18. listopada 1991. bacili bombu u podrum obiteljske kuće Antuna Pavoševića, gdje su se skrile njegova 42-godišnja supruga Jozefina, 18-godišnja kći Marijana i 59-godišnja majka Slavica. Kada su čuli jauke, zapomaganje i stenjanje ranjenih, sišli su i pucnjima iz strojnica dovršili zločinački naum. Prema pričanju jednoga mještanina, zločinci su se kasnije hvalili kako su kćer Marijanu prije toga silovali.

Prenosimo članak o zaboravljenim žrtvama iz Domovinskog rata. Tomislav Vuković u Glasu Koncila donosi priču o zločinu koji se dogodio u zaselku Šašićima u Erveniku, nedaleko od Knina. Pripadnici tzv. »krajinske milicije« zvjerski su 18. siječnja 1992. pobili četveročlanu obitelj Čengić: 39-godišnjeg oca Dragu, 31-godišnju majku Nevenku i njihovo dvoje malodobne djece: 11-godišnjeg Slobodana i 4-godišnjeg Gorana. Damir Travica i Slobodan Kovačević pucali su u njih iz strojnica, zapalili ih u njihovoj obiteljskoj kući, a ranjenu majku, koja je pokušala pobjeći iz plamena noseći u naručju mrtvoga mlađeg sina, Kovačević je zaklao u dvorištu.

Kao što smo najavili i ove subote donosimo priču o zaboravljenim žrtvama iz Domovinskog rata. Autor Tomislav Vuković u Glasu Koncila prepričao je istinit tragični događaj iz Karanca kod Belog Manastira. Na napuštenoj farmi Sudaraš nedaleko od Belog Manastira domaći su Srbi 17. listopada 1991. ubili  50-godišnjeg oca Vinka Čička i njegova tri sina: 27-godišnjeg Ivana, 25-godišnjeg Antu i 23-godišnjeg Matu. Prije toga su ih toliko mučili i unakazili da su članovima obitelji zabranili otvoriti ljesove. "Pitanje jesu li HHO ili koja slična nevladina udruga pokazale barem znatiželju za tragediju obitelji Čičak, ili, možda, voditelj koje televizijske emisije (uz jednu jedinu časnu iznimku), ili redatelj filmova o zločinima u Domovinskome ratu - zvuči danas u Hrvatskoj, nažalost, prilično smiješno!"

I ove subote donosimo priču o zaboravljenim hrvatskim žrtvama iz Domovinskog rata. U ovom nastavku opisana je tragedija Antuna Vidakovića koji je u Vukovaru izgubio jedanaest članova obitelji. Autor reportaže koja je objavljena u Glasu Koncila, Tomislav Vuković, u uvodu je napisao: "Krajnje je vrijeme da se hrvatski narod ozbiljno zamisli nad poraznom i sramotnom činjenicom da se u javnosti ne zna ni za jednu pobijenu hrvatsku obitelj tijekom Domovinskoga rata, za što su izravno krivi dio sluganske političke elite, brojne licemjerne udruge civilnoga društva s dvostrukim mjerilima, nekoliko zlonamjernih znanstvenika s unaprijed zadanim tezama i beskrupulozni medijski moćnici."

Potaknuti prijedlogom nekolicine članova Hrvatskog kulturnog vijeća, pokušat ćemo na našem portalu povremeno donositi autentične priče o ljudskim sudbinama iz vremena Domovinskog rata. Ako neki naš član ili čitatelj raspolaže ovakvom vrstom materijala, neka nam ga pošalje na adresu Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. Ova elektronička adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript ili Tajništva. Za početak, sljedećih ćemo subota objaviti po jednu od 6 potresnih priča o stradalim hrvatskim obiteljima koje prenosimo iz Glasa Koncila. Prva od njih odnosi se na tragične događaje koji su se 1991. godine odvijali na Glinskom području gdje je od strane domaćih Srba, pripadnika zloglasne vojne postrojbe tzv. Republike Srpske Krajine-«Šiltovi», ubijeno 15 Hrvata, među njima i troje malodobne djece. «Tamošnje su žrtve od svih hrvatskih predsjednika države, vlade, sabora, vladajućih i oporbenih stranaka, županijskih i općinskih struktura, tužiteljstava, udruga za ljudska prava i promicanje demokracije, tolerancije i suživota i sl., zaboravljene, napuštene i obezvrijeđene. Nikada nitko od njih nije iskazao mrvicu sućuti, barem onoliku kada su se natjecali oko nekoliko polupanih prozora». (mmb)