Hrvatski branitelji danas
Kako započeti priču o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata? Da li krenuti od početka pa prema sadašnjem vremenu ili suprotno? Da li početi iz svijetla ili mraka? Možda je ipak bolje prvo iz mraka pa da na kraju priče ipak bude svijetla... nade. Pola milijuna hrvatskih branitelja je velika populacija za hrvatske prilike. Gledajući iz današnje perspektive, naročito mlađa populacija ili stranci, dolazi se do slike o velikoj vojsci koja je pobijedila u Domovinskom ratu. Ta ista tako brojna vojska činila je ratne zločine kao i Srbi što su činili. Svi su isti... Tako nas vidi svijet, ali što je najgore, tako danas Hrvatsku vidi većina mlade populacije u Hrvatskoj. Stvara se anacionalna mladež koja odmahuje rukom na Norca ili Gotovinu... Za to vrijeme svi branitelji se izjednačavaju, i oni koji su ratovali i oni koji su bili tri dana u logistici. Masa od pola milijuna branitelja, svi isti. Nema heroja i herojskih djela jer tada bi netko bio zaslužniji za stvaranje Hrvatske, odnosno netko bi morao objasniti gdje je bio i što je radio dok su heroji ratovali.
Osnivaju se udruge, država financria njihov rad i to je u redu. Međutim, nisu sve udruge iste pri raspodjeli novca. Ove „veće" su bliže vatri pa se bolje griju. U stvari, „držanje branitelja na uzdi" se nagrađuje. Istinski branitelji su se razočarali u takve udruge, tj. i u njihova vodstva i uopće više ne sudjeluju u radu tih udruga ali predstavnici tih udruga uredno prikazuju isti broj članova i programe za njih... Namjerno je proizvedeno pola mijuna branitelja i namjerno su svi izjednačeni da postanu masa. Kada treba nekoga osuditi onda su to uglavnom hrvatski dragovoljci, njih je najlakše žrtvovati jer oni su to ionako „sami tražili, tko ih je tjerao" ... Svi ostali šute. Oni istinski koji su se mjesecima i godinama tukli s četnicima, ratovali od Vukovara do Kupresa i Dubrovnika, i ako su imali sreće da nisu bili ranjeni, danas su potpuno zaboravljeni i zanemareni. Preponosni su da traže nešto od države jer hvala Bogu, imaju zdrave ruke i noge pa će već nekako... Njih nitko više ne spominje a oni šute i pitaju se da li je stvarno sreća što nisu bili ranjeni...
Nisu krivi ljudi koji su završili u Registru kao branitelji, ako im je to Zakon omogućio. Ali ako je netko nekome „sredio", ako je netko platio, prevario ili bilo što slično, onda to treba kazniti.
S druge strane, država je u recesiji, Vlada donosi mjere štednje, kresanja... Saziva braniteljske predstavnike i dobiva njihovu potporu da država skreše braniteljske mirovine. A i taj izraz „braniteljska mirovina" je postao nekako negativan. Braniteljske mirovine su nešto što je bio zaslužio svatko tko je bio makar jedan dan u HV-u za vrijeme Domovinskog rata. Konkretno to znači da kada jednog dana taj branitelj bude išao u starosnu mirovinu i ako mu ona bude niža od najniže braniteljske mirovine on ima pravo na tu braniteljsku. Masa od pola milijuna branitelja možda još uvijek ne prima nekakvu novčanu pomoć od države, ali za koju godinu će biti sve više tih koji su nakon 20 godina od početka rata spremni za mirovinu. Sve u svemu, takve mirovine nisu visoke, i otprilike su 2400 kn. Najviše su one ratnih invalida ali i tu je stvorena slika o ratnim invalidima kao o muljatorima koji vise po kladionicama i birtijama. Zbog određenog broja muljatora svi su svrstani u isti koš. I to je namjerno stvorena slika, i sve te negativnosti koje medji forsiraju dio su plana da se svi izgubimo u jednoličnoj masi. I istinski dragovoljci i ranjeni ratni invalidi i oboljeli od PTSP-a, itd.
I tako izgubljeni u masi sve više se udaljavaju od tih udruga i povlače se u sebe a vlast tako postiže cilj: branitelji su neorganizirani, zaokupljeni sami sobom i egizstencijalnim problemima, međusobno se optužuju za visinu mirovine, ne vjeruju nikome... Vlada ima masu koju uspješno kontrolira, koja joj donosi, barem djelomično, glasove na izborima i ima masu kojom manipulira kada joj je to potrebno. I onda se istinski branitelji pitaju zašto se Vlada ne obračuna s muljatorima i lažnjacima umjesto da svima kreše mirovine. Kada bi se uvelo reda među braniteljsku populaciju i njihova prava, onda bi Vlada izgubila potporu barem onog dijela koji neopravdano ostvaruje neka prava, izgubila bi svoje poslušnike u nekim udrugama a pogotovo bi izgubila kontrolu na braniteljskim Fondom iz kojeg se financira tko zna što...
I kako sada pronaći najbolje riješenje i izlaz iz ovakve situacije? Kao prvo, pod hitno promjeniti Zakon o pravima hrvatskih branitelja, barem onaj dio koji propisuje tko sve može imati status branitelja. Međutim u državi koja je zabrazdila u neviđenoj korupciji to se čini gotovo nemoguće. Svatko od nas u svome mjestu pozna nekoga lažnog invalida ili branitelja s tri dana rata a svima njima je netko to omogućio a ova Vlada nema interesa za tako nečim jer onda gubi potporu određenih krugova... Neophodno je i zabraniti čelnicima braniteljskih udruga stranačke aktivnosti, jer takve udruge moraju biti nadstranačke. Sramotno je da ratne invalide ili neke druge braniteljske kategorije predstavljaju stranački ljudi koji sjede u Saboru kao zastupnici jedne političke stranke. Tako nešto moguće je samo u ovakvoj Hrvatskoj.
Potrebne su velike promjene u pristupu riješavanja ovog problema ali bojim se da još nema na vidiku političke snage koja bi to napravila. Do tada će istinski branitelji biti izgubljeni u masi, do tada će se i dalje događati da su pravi heroji zaboravljeni i da žive u teškim uvjetima i do tada će sve istinske branitelje izjednačavati s muljatorima jer to nekome odgovara. Posebno odgovara EU koja stvara anacionalne narode a hrvatski branitelji su zadnji čuvari hrvatske nacionalnosti i svih vrijednosti za koje smo borili u Domovinskom ratu – Bog, Obitelj, Domovina.
Istinski branitelji su svi oni koji su vođenim srcem i ljubavi prema domovini bez kalkuliranja krenuli u Domovinski rat braniti svoju domovinu, svoj dom i narod. To su oni „mali" heroji kojima ste mahali i pozdravljali ih s dva prsta visoko podignuta u zrak. To su oni za koje ste strijepili, za koje ste se molili. To su oni koji su se tukli s četnicima dok su se drugi bavili privatizacijom. To su oni koji su ginuli i krvarili za ovu zemlju i ovaj narod a sada spuštene glave jedva preživljavaju, zarobljeni u svoja sjećanja ....
Žalosno je da su nas tako smišljeno razjedinili, da su tako smišljeno napravili da se istinski branitelji izgube u masi. Ali mi smo njihova nečista savjest jer mi smo krvarili za ovu državu dok su oni sjedili na sigurnom mjestu. Oni su danas strane sluge a mi smo na marginama društva. Po nama pljuje tko god želi, proziva nas se za fašizam jer volimo svoje, naziva povlastičarima i štetotčinama ovog društva. Namjerno se želi umanjiti naš doprinos jer njihova savijest je nečista. Razni „ratnici" poput Čačića, Kajina i sličnih, danas pokušavaju nametati svoje braniteljske vrijednosti, a da smo ratovali kao oni nebi bilo ni nas ni Hrvatske... Protiv Domovinskog rata i istinskih hrvatskih branitelja i dalje traje rat diktiran iz EU provođen od strane njihovih medija koji se nazivaju hrvatskima, i njihovih sluga i domaćih izdajnika obojanih u sve stranačke boje... Ali pobjedili smo u Domovinskom ratu, pobjedit ćemo i u ovome. Možda nas je malo istinskih branitelja, ali i '91. je tako bilo pa znamo kako smo ih pomeli... Pomest ćemo ih opet i napokon će iznad Hrvatske zasjati hrvatsko sunce.
Svatko od nas može doprinjeti da se ti heroji opet osjećaju ponosno, samo je potrebno makar malo onog zajedništva iz devedesetih. Pričajte svojoj djeci o njima i njihovom junaštvu, ne dopustite da se zaboravi. Priđite im na ulici i stisnite im ruku, neka znaju da ih poštujete i cijenite. Skrenite pažnju javnosti na one branitelji kojima je teško i pomozite im da vrate svoje dostojanstvo. A istinskim braniteljima šaljemo poruku: ne dopustite ovim EU slugama da nas ovako gaze, dignite glave i poručite im da Dan dolazi....
Tyson
uhd91.com