Hoću svoj "mrak"

Osjećam potrebu da nešto kažem, a nemam glasa da izustim. Osjećam potrebu da nešto napišem, a nemam riječi da se izrazim. Vrištao bih ali ne smijem... Ne smijem radi djece svoje, jer će me opet pitati jesam li ružno sanjao. Ne smijem radi ljudi jer će misliti da me je napustila nada i da su mi svi brodovi potonuli. Samo razmišljam, pa mi se u glavi vrte razne misli, da je bilo ovako ili da je bilo onako. Ne vjerujem svojim očima i svojim ušima da smo sve opet prepustili drugima. Prepustili smo drugima da odlučuju o nama, o našim sudbinama, o sudbinama naših heroja. Vrištim u sebi, pa mi vrisak dere kosti i raspara tijelo. Djeco moja nije san, sve je ovo surova java i događa se samo nama, nikome drugom, nama.

Opet ćemo provesti godine čekajući da nas stigne njihova „pravda" zbog tog što smo branili zemlju. Kažem njihova „pravda" jer to nije pravda koju mi poznajemo to je nešto drugo, ona važi za branitelje i pošten narod, dok za ubojice i koljače, lopove i pljačkaše ona se zove „Abolicija", „Nedostatak dokaza" ili pak „Zastara". Opet ćemo provesti godine čučeći u njihovom „svjetlu", ili tapkajući tražeći kutak svoga „mraka".

U toj „pravdi" i pod tim „svjetlom" živjeli smo i do sada. Živjeli smo kao duhovi, plašeći se nekih novih prohtijeva iz Europe, nekih novih zadaća koje treba ispuniti i ceh platiti braniteljskim slobodama. Ne želim od vas niti vaše „pravde" niti vašeg „svjetla", želim svoj „mrak" u kojem nam nitko neće pretresati kuće tražeću nepostojeće dokumente, u kojem nam nitko neće prijetiti zatvorima ili oduzimanjem krvavo stečenih odličja. Želim svoj „mrak" u kojem nam se trupla neće klatiti obješena na konopac zbog vaše „pravde" i zbog vašeg „svjetla".

Ali ima svjetla i za nas, ne dam se, nećete slomiti moj duh, nećete mi ukrasti sjećanja, neću šutjeti i obarati glavu. Ako moram birati od dva zla odabrat ću ono manje, ako ga ima, a ako ga i nema suprotstavit ću se i većem zlu od vas. Ne možete mi uzeti ljubav prema Domovini, ne možete me natjerati da mrzim svoj narod, svoju vjeru i svoje heroje. Ne možete jer znam da ima Boga i da će doći dan kad ćemo svi njemu polagati račune, a ja sam za to spreman, jeste li i vi gospodo „pravednici"?

Ako mislite da za mene i ovakve poput mene nema nade, varate se, mislili ste da za nas nije bilo nade niti 91, pa smo ostali, borili se i pobijedili. Zbog toga nas i ne volite, zbog toga što smo uporni, tvrdoglavi, što volimo svoje. Moram vam poslati jednu poruku: "Mi smo tu, bili, jesmo i biti ćemo, ako nas ne volite to je vaš problem, a ne naš. Ne ćemo posustati i ne ćemo se predati, jer mi ne znamo kako se to radi, a nemamo želju to niti to od vas naučiti. Ako nas ne možete podnijeti takve kakvi jesmo, idite gospodo u svoje "svjetlo" i svoju "pravdu", a nama ostavite naš "mrak" jer smo ga mi stvorili iz ljubavi i mi ćemo u njemu pronaći i svoje svjetlo i svoju pravdu, mnogo lakše kada Vas ne bude bilo.

Strš
www.uhd91.com