Vrijeme Garde hrvatske 1991.

 

Nitko im nije mogao reći da će ispisati najslavniju povijest roda svoga. Bilo je među njima i ljevih i desnih, krivih i pravih, radnika, težaka i nešto malo intelektualaca. Ljubav prema Domovini, čestitosti i siromaštvu bijahu njihov znamen. Zemlja im je bila sve. Umirali su i ubijali zbog nje, zbog sna stara devet stotina godina. Uglavnom bijahu vijernici, mada je među njima i ateista bilo, no to nije bilo važno. Važno je bilo braniti Hrvatsku .Nisu bježali, vodili su dosuđene im bitke, promjenjivom srećom gubili i dobivali. Nadu i vjeru u pobjedu nikada napustili nisu, okrutan život nauči ih kultu i hrabrosti.

Svoje bitke opjevaše sami kako su znali, sirovim jezikom i velikim djelima. Povijesti ne darovaše niti jednog političkog vođe, no sljedili su najhrabrije i najmudrije među sobom. Njih nazivahu časnicima, zapovjednicima. Nisu ginuli zbog svojih vođa ili pak avanturizma ili nagnani nekom opašnošću, učiniše to zbog njima svetoga pojma slobodne države Hrvatske.

Njihov pepeo rasut je diljem hrvatskih bojišnica, pogotovo nepoznatim imenima Domovine u bitkama koje su danas proslavljene i posvećene. Svijet bijaše svjedokom njihove borbe i njihove pobjede, proživjeli su svoju sudbinu ratnika. Narodu u nasljeđe ostaviše jedino što su imali, svoje poštenje. Uskrsu njihovih duša dugujemo naše snove. Zvali su ih Garda hrvatska, Bog ili Domovina, svejedno tko od to dvoje bijahu njihova snaga.

uhd91.com

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.