Heroji danas

Jednom sam vjerovala da su to svi koji su stvarali Hrvatsku. Mislila sam da svi imaju iste želje, cilj, sredstva... da je dovoljno biti ratnik. Danas nam pokušavaju reći da su to tek oni kojih više nema. Zapravo, oni koji nikad nisu stigli iznijeti svoju priču jer su je odnijeli na nebo sa sobom. Gdje su oni drugi mali ljudi čija su imena ostala neuklesana na hladne spomenike? Vratili su se, ali nikad više neće biti isti... rat je ukrao njihova djetinjstva i osmjehe, iscrpio vedrinu, ranio srca... nema više sjaja u njihovim očima. Neznani junaci. S godinama se moje poimanje heroja počelo izmjenjivati. Ipak nisu svi... prva velika istina s kojom sam se morala suočiti. Mislila sam da ako to priznam da ću dati za pravo onima koji me ionako uvjeravaju da je obrana Domovine zapravo zločin, pa su prema tome i oni koji su je branili, zločinci.

Ipak, morala sam naučiti praviti razlike i prihvatiti da postoje ljudi koji su uprljali odoru pobjedničke Hrvatske vojske i pod svetim hrvatskim stjegom činili stvari koje bacaju sjenu na čistoću i pravednost naše borbe i pobjede, te sve one ponosne hrvatske branitelje. Takvi ljudi možda danas imaju „ čast „ ipak biti „ heroji „ iako su još uvijek dio ovog našeg svijeta. Kako i ne bi bili? Kažu da samo budale ginu za ideale! Ako i nisu „ heroji „,barem nisu neznani.E da, takvi imaju i svoje priče. Priče koje ljudi poput mene, koji na tu svetinju naše povijesti gledaju čista srca, smatraju istinom o Domovinskom ratu. Kako znati? Imam osjećaj da što više ulazim u to da se sve što sam nekad mislila malo po malo, ali sigurno ruši. Bojim se toga!

Ipak, ne želim veličati, idealizirati i poštivati one koji to ne zaslužuju, ali isto tako ne želim nikome dati povoda da preko njih blati sve časne i poštene hrvatske branitelje. Najviše se bojim da će oni koji zavrijeđuju hvalu i slavu, stvarni i živi heroji, zauvijek ostati negdje skriveni i nepoznati baš kao i onda kad su krvarili u svoj nesigurnosti nasuprot sigurnosti nekih današnjih „ heroja „ .Oni nikad nisu ništa tražili , nisu ni dobili ... naprotiv, oduzeli su im sve što su mogli oduzeti, pa čak i dostojanstvo. Ti lihvari ljudskih duša ! A ja... kao da se u mene uvukao duh nekog hrvatskog ratnika i neće se smiriti dok ne prodrem ispod ove lažne površine i doprem u srž ove priče koja život znači. Borim se sačuvati njen najsvetiji i najčistiji dio. Dugujem to herojima, bili oni dio ovog ili Onog svijeta i Tebi Hrvatska moja! Na kraju, bojim se da heroje nikad neću pronaći ( tek rijetke koje život stavi na moj put i kao takve prepoznam ), ali vjerujem u njih, iako neznane, pohranila sam ih davno u svoje srce.

Domovina, uhd91.com