Otišao još jedan vukovarski heroj

Ove subote ponovno donosimo tragičnu priču o zaboravljenim ljudima, žrtvama Domovinskog rata. U nedjelju 18. studenog, i ove ćemo se godine prisjetiti grada heroja Vukovara i ljudi koji su njegovu slobodu, kao i slobodu cijele nam hrvatske domovine platili svojim životima. Nažalost, ti događaji u svijesti se velikog dijela ljudi, ožive samo na te i takve dane, no što je sa ostalih tristo šezdeset i nekoliko dana u godini? Tko na te ljude misli tada, i dali je to dovoljno s obzirom na to što im svi zajedno,  društvo kao cjelina zapravo dugujemo? Odgovor na to pitanje daje nam i posljednji u nizu tužnih događaja kojima smo posljednjih godina sve učestalije svjedoci. Vukovarski dragovoljac Antun Martinović Flip (44), prije nekoliko dana oduzeo si je život, pištoljem kojeg je dobio od države kao nagradu za sudjelovanje u ratu. Bio je zarobljen nakon pada grada heroja, poslije čega je prošao strahote srpskih logora u Stajićevu i Mitrovici. Antun je najprije dobio invalidnost od 30 posto, što je ogorčilo sve oko njega, s obzirom na to da je, osim što je bio branitelj, bio i logoraš. Pa i laik – kažu njegovu suborci – može znati kakve su posljedice zatočeništva. Nedavno mu je invalidnost ipak povećana na 60 posto. Na prijamu u Općinskom poglavarstvu Donja Motičina, prije mjesec dana, ogorčeno je govorio o presudi tzv. vukovarskoj trojci. «Oni su vukovarski krvnici. Ovom presudom kao da su ponovno pljunuli po nama! Tresem se otkad sam je čuo» – rekao je tada Flip

Iza sebe ostavio je kćeri Maju i Anju, suprugu Anicu, brata...

Iako dizanje ruke na samog sebe nije i ne može biti nikakvo rješenje i ničim se ne može opravdati (osim potpunim psihičkim rastrojstvom), takvi nam česti očajnički potezi hrvatskih branitelja zorno pokazuju da u hrvatskom društvu temeljne vrijednosti ni blizu nisu posložene na pravi način. Dragovoljca Antuna Martinovića Flipa od žrtava o kojima smo do sada pisali u rubrici "Zaboravljeni" razlikuje  jedino to što je doživio vidjeti vrijeme u kojem je njegova žrtva obezvrijeđena do krajnosti, za razliku od onih koji su ubijeni još tijekom Domovinskog rata.(mmb)

Otišao još jedan vukovarski heroj

Vukovarski dragovoljac Antun Martinović Flip (44) sinoć je počinio samoubojstvo. Ubio se u svome dvorištu pucavši si iz pištolja u glavu, a koji su razlozi tog strašnog čina, ne zna se. Ubio se pištoljem kojeg je dobio od države kao nagradu za sudjelovanje u ratu.

Jozo Mihaljević, susjed koji je pronašao Antuna, ugledao ga je, kaže, kako sjedi pod kruškom u dvorištu s pištoljem uperenim u glavu. Sav u strahu došao je bliže, pitao što to radi i rekao mu neka baci pištolj. Korak po korak, kako mu se približavao i pričao, Antun je spuštao pištolj i na kraju ga je odbacio. Zapalio je cigaretu i mirno su razgovarali. Antun je samo ponavljao da dalje više ne može. Ova situacija, priča susjed, nije se dogodila prvi put. Kada se Antun smirio, Jozo je krenuo kući, a Antun je rekao da će za njim, no kada je Jozo okrenuo leđa, Antun ga je zazvao i dok se okrenuo već je ležao mrtav.

Obitelji je ostavio oproštajnu poruku: “Hvala vam na svemu”. Donja Motičina poznata je kao mjesto koje je, po broju stanovnika, dalo najviše branitelja, 15 ih je dragovoljno otišlo u Vukovar. Od 10 preživjelih jedan je umro, jedan je već počinio samoubojstvo, a nekoliko ih je to pokušalo. – To je strašno. Ode nam i Flip... Sve nas je manje – kažu Antunovi suborci. Antun je bio dopredsjednik Udruge vukovarskih veterana Našica. Predsjednik te udruge Antun Vuković kaže da su toga dana prije podne bili zajedno.

– Bili smo suborci i dobri prijatelji. Ničim nije dao naslutiti tragediju. Osim što je bio šutljiviji nego inače – kaže Vuković. Antun Martinović Flip bio je zarobljen nakon pada grada heroja, poslije čega je prošao strahote srpskih logora u Stajićevu i Mitrovici. – Razmijenjen je baš na rođendan 14. kolovoza 1992. u onoj velikoj razmjeni. Ništa nije upućivalo na tragediju – jecajući priča Antunov brat Ivan. – Činilo se da se život nastavio i sada odjednom ovo... Užas! – kaže Ivan Martinović.

Ninoslava Pavlus
Večernji list
(13. 11. 2007.)