Dobranje: sv. Misa zadušnica za 136 partizanskih žrtava

 

Dobranje

 

Msgr. Juraj Jezerinac, vojni ordinarij u RH,

predvodio sv. Misu zadušnicu za 136 partizanskih žrtava

Zahvaljujući ponajprije Bogu i velikom hrvatskom bogoljubu, čovjekoljubu, domoljubu i rodoljubu – Don Lovri Žuljeviću-Mikasu, već 11-u godinu zaredom, 25. travnja 2011. na Uskrsni ponedjeljak, održana je u Dobranju (u imotskoj općini Cista Provo) komemoracija,tj. sv. Misa zadušnica u spomen na 136 nevinih hrvatskih žrtava, koje su pomahnitale komunističke bande – partizani koncem svibnja 1944. ubili (u većini slučajeva hladnim oružjem – kamom) i izmasakrirane bacili u jamu Podi pokraj Graba u Cetinskoj krajini.

Dobranje

U nazočnosti nekoliko tisuća vjernika, te rodbine, prijatelja i poštovatelja ovih 136 hrvatskih mučenika (njihov popis prilažem na kraju članka, a e-poštom mi ga je proslijedio splitski katedralni župnik Don Tomislav Čubelić, na čemu mu bratski zahvaljujem!) sv. Misu zadušnicu je u ovdašnjoj crkvi sv. Ivana Krstitelja predvodio msgr. Juraj Jezerinac, vojni ordinarij u RH, dakako, u suslavlju mnogobrojnih svećenika iz imotske i cetinske krajine.

Velebna propovijed Msgr. Jurja Jezerinca

Dobranje

»Poštovani gospodine župniče, don Lovro, braćo svećenici, dragi očevi i majke, dragi mladi, draga djeco, dragi štovatelji naših mučenika, pogubljenih ne samo l944. godine, nego i svih poginulih tijekom rata i nakon rata, poglavito u Domovinskom ratu!

Nalazimo se na svetom tlu u neposrednoj blizini grobnice koja čuva kosti vaših najmilijih, njih preko 136 koji su ubijeni samo zato jer su bili Hrvati i katolici

Nije slučajno da obilježavate njihovu smrt upravo uskrsno vrijeme, jer nam Uskrs poručuje da smrt nema zadnju riječ

Molimo i za naše hrvatske generale da izdrže i ovu posljednju bitku za Hrvatsku.

Homilija:

Draga braćo i sestre!

Glavni razlog našeg današnjeg okupljanja, koji je već postao tradicija ovdje Dobranjama, jest prije svega spomen na naše domoljube, rodoljube i bogoljube koji su tijekom povijesti dali svoje živote za slobodu, sjećajući se posebno poginulih ljudi koji su stradali od partizanske ruke l944. godine: Oni su bili na prijevaru zarobljeni, zvjerski mučeni, i bačeni u jamu na Podfima, čiji su zemni ostaci dolaskom slobodne i neovisne države Hrvatske izvađeni i dostojno pokopani u ovoj zajedničkoj grobnici, kako je to lijepo napisao u svom dopisu don Lovre, vaš župnik.

Cilj premještanja zemnih ostataka žrtava u zajedničku grobnicu jest da se njihovi posmrtni ostaci koji su bili posvuda razbacani, koliko je to moguće sakupe na jednom mjestu i da se ne zaborave. Tim ste se činom pridružili želji pape Ivana Pavla II koji je 10. studenog l994. godine uputio svoj poziv svim mjesnim crkvama u svijetu da popišu sve mučenike na svom području, da ih predstave javnosti, kako ne bi bile zaboravljene sve mučeničke smrti vjernika, a posebno žrtava fašizma, komunizma i nacizma i drugih totalitarističkih ideologija.

Očito je da papa nije mislio samo na one koji su podnijeli mučeništvo zbog vjere u Isusa Krista, nego i na sve one koji su bili spremni založiti svoj vlastiti život za dobro drugih. A upravo među takve spadaju i vaši mučenici ovog hrvatskog podneblja. Mnogi su narodi izvršili popis takvih žrtava i objavljeno je više knjiga o tome, što je dobar znak za konačno pomirenje.

Dobranje

Braćo i sestre!

Nalazimo se u uskrsnom vremenu, slaveći pobjedu života nad smrću, ljubavi nad mržnjom, istine nad lažima.

Ovaj Uskrs, braćo i sestre, teško nam pada na srce, slušajući nedavno lažnu hašku optužbu izrečena nad hrvatskim generalima, koja osporava zakonitu obranu jedne demokratske zemlje, kao što je Hrvatska, i naziva obranu „zločinačkim pothvatom". Reći da je zakonita obrana jednoga naroda zločinački pothvat nadilazi svaki razum. Ovakvom jednom tvrdnjom nanesen je udarac pravnom sustavu u svijetu koji bi mogao imati dalekosežne posljedice. Ovakva osuda daje naslutiti da se tu doista radi o zločinačkom pothvatu suda. Očito je da se ovdje radi o samovolji pojedinih ljudi koje bi svijet trebao raskrinkati, jer su se oglušili na jasne dokaze koji bi trebali ići u pravcu istine, a time i do oslobađanja hrvatskih generala.

No ne treba nikada gubiti nadu. To je momentalno u ovom trenutku naša Kalvarija koja će završiti uskrsnućem, pobjedom istine nada lažima, ljubavi nad mržnjom.

I upravo ovo uskrsno vrijeme snažno poručuje da smrt nema zadnju riječ, da je laž pobijeđena i istina došla na svjetlo, da je mržnja pobijeđena ljubavlju. O tome posebno svjedoče današnja liturgijska čitanja.

Evanđelist Matej opisuje dvije vrsti ljudi koji dolaze na Isusov grob. Tu su žene (Marija Magdalena, Marija Jakovljeva, Saloma i Ivana), kao i stražare. Žene su svjedočile o praznom grobu, a stražari su prenijeli poruku „sve što se dogodilo".

Isus poručuje ženama neka se ne boje i daje im nalog: „Idite javite mojoj braći da pođu u Galileju! Ondje ćete me vidjeti". Isus se ovdje prvi puta predstavlja kao naš brat, da smo mi međusobno braća i sestre.

U 1. čitanju apostol Petar otvoreno i bez straha govori kako je Isus umro prema Pismima. Pozivajući se na Sv. Pismo Petar želi dokazati Isusovo božansko porijeklo.

Apostol Petar održao je svoj glasoviti govor o Isusovom uskrsnuću Židovima i svima koji su se okupili na dan Pedesetnice u Jeruzalemu.

Isusovom uskrsnuću govore nam i drugi svjedoci, poput jeruzalemskih žena te Marija iz Magdale. Njima su se kasnije pridružili i Ivan i drugi apostoli.

O Isusovom uskrsnuću govorio je apostol Pavao, koji se obratio pred vratima grada Damaska.

Braćo i sestre!

Ta se poruka prenosila iz naraštaja u naraštaj sve do naših dana. Oni su naviještali Krista usred „nevolje velike" (Otk 7, 14), poput blaženog kardinala Stepinca, koji je rekao na sudu u Zagrebu da je spreman umrijeti za Isusa Krista.

Dobranje

Braćo i sestre!

Današnji spomen na poginule hrvatske rodoljube i civile svjedoči vjeru ovog odanog i vjernog hrvatskog katoličkog puka, uvjeren da se sa smrću čovjeka ne svršava ljudski život, da se zlo pobjeđuje snagom križa, da križ nije zadnja riječ nego uskrsnuće.

Stoga se danas s posebnim pijetetom spominjemo naših hrvatskih mučenika, posebno ovog hrvatskog podneblja koji su poginuli jer su bili vjernici, katolici i Hrvati. I svatko koji je dao svoj život za ove vrijednosti može se nazvati mučenikom..

Broj pobijenih Hrvata u II. svjetskom ratu, i nakon II. svjetskog rata, bio je veoma velik. Početak sustavnog pokolja ljudi bio je u drugoj polovici listopada l944. godine, u Dubrovniku, potom u Tovarniku i Vukovaru. I nastavljao se diljem svih drugih hrvatskih krajeva, i nakon II. svjetskog rata, kao na primjer na Jazovki, Macelju, Blajburgu, Dravogradu, Mariboru, Kočevju, Teznu i diljem križnih putova. Pogubljenja su izvršena bez ikakvog saslušanja, ispitivanja, suđenja i postupka protiv civilnih osoba, a među njima je bio veliki broj i svećenika. Sve su to izveli jugo-komunisti koji su se kasnije nastojali kamuflirati tzv. antifašizmom.

Bogu hvala, u novije vrijeme, a posebno nakon devedesetih godina, počelo se sve glasnije govoriti o komunističkim zločinima koji su bili sve do tada zataškavani.

Europski parlament je osudio ideologije fašizma, nacizma i komunizma. Ovaj posljednji još uvijek živi u nekim glavama ljudi, koji pokušavaju zataškati zločine što su ih komunisti učinili, jer su opterećeni mržnjom i lažima. Jednostavno se ne žele suočiti sa stvarnom istinom. Tu i jest tragedija. Takav stav proizvodi stalno nove nepravde. K tome si daju za pravo tumačiti ne samo povijest nego i sadašnjost.

U dokumentima koji su pronađeni među arhivima OZNE u Dubrovniku s nadnevkom 19. studenoga pod oznakom: Vojni sud Dubrovačkog područja, koji nije nikada postojao, donosi presudu u kojoj su imenom i prezimenom osobe proglašene ratnim zločincima i narodnim neprijateljima, a među njima bilo je i svećenika uz obrazloženje da su u vremenu od 1941. godine pa sve do oslobođenja Dubrovnika djelovali u protunarodnom duhu, služeći okupatoru.

U posebnom katalogu osuđenih "narodnih neprijatelja" koji sadržava popis od nekoliko stotina imena nalazi se i ime svećenika Tome Vukušića, koji je bio strijeljan 26. listopada l944. godine. Bio je poznat kao veliki ljubitelj svakog čovjeka bez obzira na čovjekovo ideološko opredjeljenje, uživao je veliko poštovanje. Bio je iskreni pobornik suradnje i prijateljstva, posebno među katoličkim društvima kao što su „Domagoj „ i Križari" Dolaskom komunista u Dubrovnik, bio je ubijen i pokopan na otoku Daksi. On je posebni primjer mučenika. On se suprotstavio okupaciji Talijana i protiv okupacije velikog broja naših otoka i cijele Istočne obrane Jadrana . Dolaskom Talijana u proljeće l941. u Boku Kotorsku, bio lišen slobode. Neko je vrijeme boravio u Varaždinu kako profesor na Franjevačkoj gimnaziji kako bi izbjegao hapšenje fašista. Ako je itko bio antifašist onda se to može reći za tog svećenika. No, smetao je komunistima jer je bio svećenik i Hrvat.

Dobranje

Iako je komunizam pao i otišao u ropotarnicu povijesti još uvijek živi u nekim glavama jer su neki opsjednuti ideološkom zabludom i pokušavaju sakriti istinu, što nije dobro. Naime, iznošenjem cijele istine na vidjelo, nestali bi mnogi nesporazumi i ne bi više ljudi bili podijeljeni nego bi se ujedinili oko zajedničkih interesa, neopterećeni s prošlošću. U tom je smislu rekao i kardinal Franjo Kuharić: „Bilo bi najbolje da se iznese cijela istina, bez straha, ne braneći ideologiju komunizma, nego se okrenuti prema zajedničkoj budućnosti, koja nam mora biti svima na srcu"

Istina nas jedina može osloboditi. Istinu pak o čovjeku, o njegovom smislu života donio je Isus Krist.

Stoga nam Crkva daje na razmišljanje ovih dana čitanja kako bismo oživjeli svoju vjeru u Kristovo uskrsnuće.

Braćo i sestre!

Vijest o Isusovom uskrsnuću širila se veoma brzo, počevši od stanovnika grada Jeruzalema, tadašnjim rimskim carstvom, kasnije u Koreji, Japanu, Ugandi, Meksiku, Španjolskoj, ukratko: po Europi, Aziji, Americi i Africi.

Vjera u Isusa Krista uvijek nailazila na otpor od kojega nije bio pošteđen ni hrvatski narod, poglavito nakon II svjetskog rata. Svijetli lik u to vrijeme bio je blaženi kardinal Stepinac, koji je na montiranom procesu na sudu u Zagrebu hrabro svjedočio o Isusu Kristu.

Mogli bismo nabrajati i mnoge druge znane i neznane Hrvate, ljude vjere i domoljublja.

Svi su oni snagom vjere i svoga svjedočanstva ostavili duboki pečat u našem narodu, osobito pečat vjere u Kristovo uskrsnuće.

Svi su oni pokazali da je moguće mijenjati svijet samo snagom vjere, žrtve i križa.

Svi su oni odabrali put križa, spremni dati i svoj vlastiti život, poput vaših mučenika čiji se posmrtni ostaci se nalaze na ovom vašem groblju.

Stoga zaslužuju naše poštovanje, našu ljubav i molitvu. Zato smo se i danas okupili ovdje.

Stoga zahvaljujem svima, posebno onima koji su došli iz daleka.

Neka taj spomen bude trajan ne samo na njih nego i na sve naše hrvatske mučenike.

Neka njihova smrt bude zalogom naše sretnije budućnosti!.

Neka naša molitva bude usmjerena prema Bogu ne samo za žrtve ovog dijela Domovine, nego i za izvršitelje zločina da im dobri Bog oprosti, ukoliko su živi da se obrate jer smo svi mi djeca Oca nebeskoga, kao i za naše generale da se što prije vrate u svoju dragu Hrvatsku. Amen«.

Poslije sv. Mise zadušnice msgr. Jezerinac je na obližnjem groblju, pokraj velebnog spomen-obilježja, podignutog uz samu skupnu grobnicu, izmolio molitvu Odrješenja za ove nevine hrvatske žrtve, ali i za sve naše vjerne mrtve.

Valja zapisati kako su posmrtni ostatci ovih 136 nevinih hrvatskih žrtava ekshumirani iz spomenute (i zloglasne) jame Podi početkom 90-ih godina prošloga stoljeća i da su pokopani na dobranjskom groblju zahvaljujući dobroti ovdašnjeg župnika Don Lovre Žuljevića – Mikasa ("Ako bude trebalo i ćaćin ću grob prodati, samo da ih pokopam!" – reče mi u jednoj prigodi), jer ih nijedan drugi župnik iz imotskog i cetinskog dekanata nije ih tada htio primiti,tj. sahraniti u svom župnom groblju.

Ovi hrvatski mučenici pokopani su na Uskrsni ponedjeljak, A.D. 2000., kao što već rekoh, u zajedničkoj grobnici u Dobranju, a velebni spomenik podignut njima u čast (rad akad. kipara Josipa Bosnića!), otkriven je i blagoslovljen A.D. 2002., dakako, na Uskrsni ponedjeljak!

Dužnost nam je pribilježiti kako je navedenog nadnevka dopredsjednik Udruge Hrvatske Domovinske Vojske 1941. – 1945., g. Porin Schreiber, dipl. ing., na kraju sv. Mise Zadušnice, dobranjskom župniku, Don Lovri Žuljeviću-Mikasu, uime spomenute Udruge uručio prigodan,tj. skromni poklon.

Sve ostalo je povijest! Dakako naša – hrvatska i nadasve krvava!

Dobranje

Prilog:

POPIS PARTIZANSKIH ŽRTAVA UBIJENIH I BAČENIH U JAMU „PODI" U GRABU k/Sinja UHVAĆENIH U ARŽANU OD: 25.-28. SVIBNJA 1944. godine

ARŽANO:

1. FILIP BUDIĆ

2. ILIJA BUDIĆ

3. JAKOV DUJMIĆ

4. ANTE KNEZOVIĆ

5. ILIJA LJUBIČIĆ - ČOKAROVIĆ

6. IVAN PIŠTELEK

7. FRANE ŠOŠIĆ

BIJAČA (HERCEGOVINA):

1. ANTE ČUŽE

BROĆANAC:

1. ANTE BAŠIĆ

BUKOVICA:

1. TOMA KUKIĆ

CISTA VELIKA:

1. JURE DAJAK

2. ANTE PETAR LOZANČIĆ

3. STJEPAN PLEJIĆ-PRŽIĆ

CRVENI LUG (HERCEGOVINA):

1. MATE PETRUŠIĆ

DOBRANJE:

1. STJEPAN BURAZIN

2. ANTE ĆUBELIĆ-BRUCIĆ

3. BOŽE ĆUBELIĆ-JAMAN

4. BARIŠA ĆUBELIĆ-TOKUŠIĆ

5. JAKOV ĆUBELIĆ-TOKUŠIĆ

6. MATE ĆUBELIĆ

7. MATE ĆUBELIĆ-PAVLOV

8. BOŽO MILARDOVIĆ pok. Nikole

9. BOŽO VRLIĆ Stjepanov

10. IVAN VULETIĆ

DONJI MANJIĆI (HERCEGOVINA):

1. ANTE ZADRO

DRINOVCI (HERCEGOVINA):

1. MARKO MAJIĆ

2. MIRKO MAJIĆ

3. IVAN ROSO

DRUM:

1. ANTE TOLIĆ

2. MOJO VLADIMIR TOLIĆ

GLJEV:

1. LUKA MRĐEN

2. PETAR VOJKOVIĆ

3. MATE ŽMIRE

GRAB (HERCEGOVINA):

1. VLADO GRBAVAC

2. PAVAO MIHALLJEVIĆ

3. PERO MARKOTIĆ

4. STJEPAN MIHALJEVIĆ

GRABOVNIK:

1. MATE MIŠETIĆ

2. NIKOLA MIŠETIĆ

GREDA (HERCEGOVINA):

1. IVAN TOLJ

GRUBINE:

1. IVAN-IVAČA JONJIĆ

2. JURE KARIN

3. ANTE JOSIP VUKOVIĆ

4. IVAN JOSIP VUKOVIĆ

5. JAKOV ŽUŽUL

KAMENSKO:

1. ANTE KROLO

KLOBUK:

1. ANTE HERCEG

2. IVAN SKOKO

KOŠUTE – TRILJ:

1. BOŽE ODLJIN sin Miška

2. IVAN ODRLJIN

3. MARKO ODRLJIN

4. PAVE ŽURO sin Luke

5. GILDO DALBELO

LISKOVAČA (HERCEGOVINA):

1. ANTE MATIĆ

LISICE (HERCEGOVINA):

1. IVAN BILIĆ

LOKVIČIĆI:

1. JOSIP MUSTAPIĆ

2. MARIJAN MUSTAPIĆ

MEDOV DOLAC:

1. IVAN DŽAJA

MIJACA (VRGORAC):

1. MARKO OPAĆAK

MILJACI (ŽUPA SEONICE):

1. ANTE BAGARIĆ

2. JOZO BAGARIĆ

OTOK:

1. ANTE MILANOVIĆ-LITRE

PASIČ:

1. IVAN BUNDOVIĆ

2. MATE ČALUŠIĆ

3. STIPE ČALUŠIĆ

4. PETAR ĆURKOVIĆ

5. ANTE DUDIĆ

6. MATE ŠIŠKO

POLJICA (IMOTSKA):

1. LUKA DANIJEL DOMLJAN

2. IVAN LIVAJIĆ Mijin

PODBABLJE GORNJE:

1. IVAN BULJAN

2. IVAN ĆAPIN

3. JURE GABELICA

4. MATE GUDELJ

5. ANTE TRUTIN

PODOSOJE-RUNOVIĆI:

1. STIPE JERKOVIĆ

POSUŠJE:

1. IVAN BAGO

POSUŠKI GRADAC:

1. FRANO PENEVA

PROBOJ (HERCEGOVINA):

1. MARKAN ČUVALO

PROLOŽAC (IMOTSKI):

1. JURE BULJAN

2. JOZO LASIĆ

RADOŠIĆ (HERCEGOVINA):

1. MARIJAN TOMIĆ

RIČICE:

1. IVAN TOPALUŠIĆ

RUŽIĆI (HERCEGOVINA):

1. JOZO ČUTUK

SLIVNO:

1. MATE ČALE

2. JURE VRDOLJAK

STUDENCI (IMOTSKI):

1. IVAN BILIĆ

2. ANTE BILIĆ-NOSIĆ

3. MIRKO MEŠTROVIĆ

4. JURE PRKA-MATIČIĆ

5. MIRKO PRKA-RAVČIĆ

6. TADIJA ŠAKIĆ-MILJKOV

SVIB:

1. IVAN BODROŽIĆ-DŽAKIĆ

2. MIJO BODROŽIĆ-DŽAKIĆ

3. MARIJAN BODROŽIĆ-SELAK

4. MATE ČONDIĆ-BEGOV

5. STIPAN ČONDIĆ-BEGOV

6. MARIJAN ČONDIĆ-JURKIĆ

7. PETAR ČONDIĆ-JURKIĆ

8. STIPAN GALIĆ-PEZARIĆ

ŠIPOVAČA (HERCEGOVINA):

1. JAKOV GRBAVAC

2. MARKO GRBAVAC

ŠUMET:

1. JOZO LASIĆ

TIJARICA:

1. JURE OMRČEN

2. IVAN PAVIĆ

3. MIRKO PAVIĆ

TIHALJINA:

1. JERKO BUKIĆ

2. MIRKO KOLAK

3. ANDRIJA PRIMORAC

4. MARKO PRIMORA

5. PETAR TOLIĆ

TOMISLAVGRAD

1. ANTE BAGARIĆ

2. JOSIP BAGARIĆ

3. ANDRIJA KOVAČEVIĆ „JAMBO"

4. MARIJAN SKOČIBUŠIĆ

VAŠAROVIĆI (HERCEGOVINA):

1. MIJO MATIJAŠEVIĆ

2. SREĆKO ŠILJEG

3. STANKO VUKOJEVIĆ

VINICA:

1. JURE GRGIĆ

2. STIPAN JURČEVIĆ

3. PERE URTIĆ

VINJANI DONJI:

1. MATE KUTLEŠA

2. ANTE PRKA

VITINA:

1. ANTE BORAS

2. MARIJAN BRKIĆ

3. STOJAN BRKIĆ

VOJNIĆ (HERCEGOVINA):

1. NIKOLA ČULJAK „Anđelkić"

VRANJAČA (ROŠKO POLJE):

1. ILIJA PRKA

ZMIJAVCI:

1. MARKO MILAS

2. MIJO MRKONJIĆ

3. STIPAN UJEVIĆ

4. STJEPAN UJEVIĆ Josipov

Ubijenih i bačenih u jamu „PODI" u Grabu kraj Sinja 136

Petar Vulić

Uto, 23-10-2018, 14:56:54

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

HT: Kolumna Z. Hodaka

Hrvatski tjednikOd četvrtka u prodaji

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Copyright © 2018 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom (GPL).