...jadno je to sto ni mnogi hrvati sluha nemaju.., pa mirit se hoce sa dusmanom svojim.

Citat kostresh:

...jadno je to sto ni mnogi hrvati sluha nemaju.., pa mirit se hoce sa dusmanom svojim.

Treba pojasniti: to NISU Hrvati.

U rujnu 1941.g. hrvatsko stanovništvo dotadašnjeg većinskog hrvatskog sela Dubljani u Popovom polju je od strane četnika prognano, i pritom je ubijeno nekoliko mještana Hrvata, prvo u susjedno mjesto Ravno, pa onda uglavnom u okolicu Dubrovnika, a kuće i imanja su im opljačkana i spaljena.

Nakon, završetka II. Sv. rata, 1946. i 1947.g., prognani Hrvati iz Dubljana su se pokušali ponovno vratiti na svoja spaljena i opljačkana imanja, te su pristupili obnovi svojih spaljenih domova, ali kad su se zbog nadolazeće zime i nedostatka ogrjeva početkom zime 1947.g. ponovno vratili u Dubrovnik gdje su tijekom rata bili izbjegli, domovi u Dubljanima su im ponovno bili još više porušeni i opljačkani, tako da su početkom 1948.g. odustali od daljnjih pokušaja obnove svojih domova u Dubljanima, sto je iskoristila Općina Trebinje da im zbog navodne "napuštenosti imanja" krajem mjeseca travnja 1948.g. oduzme svo zemljište, kuće i gospodarske zgrade u korist državnog zemljišnog fonda agrarne reforme.

Nakon 1948. pa do 1958.g. kuće prognanih Hrvata iz Dubljana, Popovo polje, su temeljito porušene do samih temelja, pa su čak i temelji povađeni, tako da od niti jedne hrvatske kuće u tom nekada pretežito hrvatskom selu nije ostao ni "kamen na kamenu", već su od rušenja i krađe bile pošteđene jedino gustijerne (čatrnje) kojima se danas koriste njihovi bivši susjedi Srbi, a od pokradenog fasadnog kamena s porušenih hrvatskih kuća u Dubljanima je izgrađena zgrada Zadružnog doma i Osnovne škole, te stanovi za nastavnike u susjednom srpskom selu Veličani.

Naprijed navedeni postupak eksproprijacije , odnosno oduzimanja nekretnina nekada u vlasništvu i posjedu Hrvata prognanih tijekom II. Sv. rata iz mjesta Dubljani u Popovom polju, je proveden bez sudjelovanja i znanja vlasnika zemljišta ili njihovih pravnih slijednika i bez isplate ikakve odštete bivšim vlasnicima, te bez da su bivši vlasnici ili njihovi pravni slijednici ikada dobili nekakvu pisanu odluku o tome.

Odlukama Sreske agrarne komisije Trebinje, sve s istim nadnevkom od 19.04.1948.g., o eksproprijaciji i prijelazu u državno vlasništvo (u državni zemljišni fond), odnosno u općenarodnu imovinu, navodno napuštenih imanja navodno odsutnih dubskih Hrvata, s pozivom na istu odredbu čl. 7. toč. f) Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji u NR BiH ("Sl. glasnik NRBiH", broj: 2/46 od 9.01.1946.g.), oduzeto je svo zemljište i zgrade Hrvatima prognanim tijekom II. Sv. rata iz mjesta Dubljani u Popovom polju, uz isto obrazloženje da im se nekretnine oduzimaju jer da se nisu vratili u Dubljane do 5.01.1948.g., a da se povremeni dolazak na imanje radi popravka kuća ili obavljanja određenih poljoprivrednih radova ne može smatrati povratkom. U navedenim odlukama o eksproprijaciji oduzete nekretnine su bile navedene samo sumarno po vrsti i površini, npr.: "7 duluma oranica, 1 dulum livada, 2 duluma pašnjaka". Takve su odluke potom dostavljene radi uknjižbe Zemljišno-knjiž nom uredu u Trebinju, a oni su ih proslijedili Katastru u Trebinju, gdje se prema popisu posjeda za svakog od dubskih Hrvata kojemu su navedenim odlukama bile oduzete nekretnine vršila tzv. identifikacija (po nazivu, položaju i brojevima katastarskih parcela) oduzetih nekretnina i one su se potom knjižile u korist Seljačke radne zadruge "Prvoborac" iz Veličana, potom u korist Poljoprivredne stanice "Dubljani" iz Veličana, potom u korist Zemljoradničke zadruge "Strujići" iz Strujića, pa RO "Popovo polje" Poljice, pa DP "Popovo polje" Trebinje i konačno sada u korist AD "Popovo polje" Trebinje.

Za napomenuti je da je predmetno oduzimanje zemljišta izvršeno odlukama Sreske agrarne komisije u Trebinju s pozivom na istu odredbu čl. 7. toč. f) Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji u NR BiH, iako se ona nije mogla primijeniti na imanja s kojih su njihovi izbjegli vlasnici i njihovi nasljednici bili živi, poznati i dostupni, jer su bili u izbjeglištvu u istoj državi u susjednom Srezu Dubrovnik, a svoje domove i imanja u Dubljanima nisu trajno napustili, već se u svoje upaljene i porušene kuće nisu ni mogli vratiti prije nego što su iste bile obnovljene.

Otimačina zemljišta i imanja Hrvata prognanih tijekom II. Sv. rata iz mjesta Dubljani u Popovom polju je višestruko nastavljena i produbljivana od prve otimačine izvršene u mjesecu travnju 1948.g. pa do danas na način da je nekadašnje zemljište prognanih Hrvata iz Dubljana sjeverno od ceste Ljubinje - Trebinje, sudskim nagodbama i presudama postupno prelazilo u posjed i vlasništvo njihovih bivših sumještana srpske nacionalnosti, kojima je Poljoprivredni kombinat "Popovo polje" (odnosno RO "Popovo polje", pa DP "Popovo polje") Trebinje, uz njihovu oduzetu imovinu postupno "vratio", odnosno nagodbama darovao i dio imovine njihovih bivših susjeda Hrvata, dok je nekadašnje zemljište prognanih Hrvata iz Dubljana južno od ceste Ljubinje - Trebinje uglavnom ostalo i nadalje u vlasništvu DP "Popovo polje" Trebinje, sada AD "Popovo polje" Trebinje.

O jednom takvom darovanju dijela nekadašnjeg imanja hrvatske obitelji Matić, izvršenom od strane DP "Popovo polje" Trebinje u mjesecu rujnu 1990.g. u korist srpske obitelji Jakšić iz Dubljana, uspio sam pribaviti i sudsku nagodbu kojom je to provedeno (P.283/90 od 10.09.1990.g. Osnovnog suda u Trebinju).

"Legalizacija" otimačine zemljišta i imanja Hrvata prognanih tijekom II. Sv. rata iz mjesta Dubljani u Popovom polju je izvršena 2000.g. tzv. pretvorbom i privatizacijom DP "Popovo polje" Trebinje (čiji se je čitav zemljišni fond koliko je to poznato sastojao od nezakonito i nepravedno oduzetih imanja prognanih Hrvata iz Dubljana) u kojoj je u fondu restitucije iz kojeg bi se sutra trebali obeštetiti bivši vlasnici ostavljeno samo sramotnih i uvredljivih 3,45% dionica.

A posljednji koraci u "cementiranju" izvršene otimačine zemljišta i imanja Hrvata prognanih tijekom II. Sv. rata iz mjesta Dubljani u Popovom polju se vrše ovih dana kad se na sve moguće načine želi onemogućiti potomke Hrvata prognanih tijekom II. sv. rata iz mjesta Dubljani da dođu do dokumentacije o imanjima oduzetim u mjestu Dubljani njihovim precima (koju im dokumentaciju ne žele dostaviti, niti dati na uvid, ne odgovaraju na njihove upite i požurnice itd. i tsl.), a koja je dokumentacija preduvjet za bilo kakvo traženje povrata tih nezakonito oduzetih imanja.

Prema mojim dosadašnjim saznanjima dokumentacija o naprijed navedenom oduzimanju zemljišta Hrvatima iz Dubljana se provjereno nalazi u arhivi Općine Trebinje, te u zbirkama isprava u Katastru u Trebinju (gdje je zakonska obveza da se takva dokumentacija trajno čuva), a ne u zbirkama isprava Zemljišno-knjiž nog ureda Osnovnog suda u Trebinju, pošto zemljišne knjige za k.o. Dubljani koje su izgorjele kad su partizani 1943.g. upalili zgradu Općine i Suda u Ravnom nisu do danas obnovljene, pa su za k.o. Dubljani katastarske evidencije jedini dokaz i o posjedu i o vlasništvu nekretnina.

Međutim, u Katastru u Trebinju se (nevjerojatno je, ali nažalost istinito) za katastarske parcele u k.o. Dubljani u Popovom polju koje su nekoć bile u vlasništvu Hrvata danas redovnim putem ne može dobiti povijesni slijed posjeda na određenoj katastarskoj parceli, jer odgovorni dužnosnici u Katastru kažu kako ne mogu izdati uvjerenje i dati podatke o povijesnom slijedu za te nekretnine, jer da im se negdje "zagubila" knjiga "Spisak promjena - 1945.-1960.g. - knjiga I. - k.o. Dubljani", te fascikla s ispravama ARIK (Agrarna reforma i kolonizacija) Dubljani.

Slična je situacija i sa Općinom Trebinje, gdje danas tvrde kako navodno u svom arhivu nemaju nikakvu dokumentaciju o agrarnoj reformi ili bilo kakvom drugom oduzimanju nekretnina u Dubljanima, Popovo polje. Da nije žalosno bilo bi smiješno, pošto je riječ o dokumentaciji koju je po zakonu Općina Trebinje dužna trajno čuvati, ili povjeriti na čuvanje nadležnom državnom arhivu, pa ako su je uništili ili zagubili dužni su objasniti kada se to, kako i zašto dogodilo, tko je za to odgovoran i je li za to kažnjen, kako je to utvrđeno itd., a ako su je povjerili na čuvanje nadležnom državnom arhivu dužni su odgovoriti kada su to učinili, te koju su arhivsku građu i kojem državnom arhivu povjerili na čuvanje.

Nažalost u Općini Trebinje i Katastru u Trebinju zasad nedostaje političke volje da se navedena arhivska dokumentacija učini dostupnom svim zainteresiranim osobama koje za to imaju pravni, znanstveni ili neki drugi dopušteni interes bez obzira na njihovu nacionalnu, vjersku ili tome sličnu pripadnost.

Ivica Ban, Dubrovnik

Tipizirana odluka Sreske agrarne komisije u Trebinju, broj: xxx/48 od 19.04.1948.g., o otimacini imanja i imovine dupskim Hrvatima



Kopija katastarskog plana od 10.08.2010.g. na kojoj su zutom i zelenom bojom oznacene omirine (rusevine) hrvatskih kuca u Dubljanima, sada u vlasnistvu AD "Popovo polje" Trebinje ...
4 omirine hrvatskih kuca u sredistu sela oznacene narancastom i crvenom bojom dobili su na dar 1990. od tadasnje RO "Popovo polje" (sada AD "Popovo polje") mjestani Srbi, nekadasnji susjedi prognanih hrvatskih obitelji iz mjesta Dubljani ...
Srediste sela (2/3 sela) Dubljani u kojem su nekada bile kuce Hrvata izgleda danas kao da je prezivjelo atomski napad !