Svaštara 
Kalkulator
Pacman
Udruga 
Upute
Četnici Momčila Đujića
Slijedeći proglas Draže Mihajlovića, osnovana je u selu Crni Potoci 27. lipnja 1941. «Dinarska četnička divizija» pod zapovjedništvom pravoslavnog svećenika, popa Momčila Đujića. U početku je Dinarska divizija bila autonomna s obzirom na Ravnogorski četnički pokret, i tek 1942. pristupaju pod komandu Draže Mihajlovića, s kojim održavaju stalnu radio-vezu.
Pri svom formiranju Dinarski četnici bili su podijeljeni na slijedeće pukove:
* puk kralja Petra II, smješten u Lapcu
* puk Petra Mrkonjića, smješten u Plavnu
* puk Gavrila Principa, smješten u Bosanskom Grahovu
* puk kralja Aleksandra I, smješten u Bosanskom Petrovcu
* puk Onisima Popovića, smješten u Dalmatinskom Kosovu (mjesto u Hrvatskoj)
* puk vožda Karađorđevića, smješten u Gračacu
Prema smještaju odreda vidljivo je da je Dinarski četnički pokret djelovao na tromeđi Like, Dalmacije i Bosne. Ovi četnički odredi bili su pomagani od Talijanskih vojnih snaga opremom, hranom te logistikom, te su djelovale kao gerilska sila protiv vojske NDH i partizanskih snaga koje su bile smještene na tromeđi.
Politički program
Kao i Mihailovićevi četnici, Đujićevi četnici prihvaćaju radikalni velikosrpski politički program koji uključuje "etničko čišćenje" teritorija na koje Srbi polažu pravo. Prema elaboratu Dinarske četničke divizije iz ožujka 1942, glavni cilj programa tih četničkih skupina bio je "stvaranje jedne velike Srbije, koja bi obuhvatila: Srbiju, Vojvodinu, Bosnu, Hercegovinu, Crnu Goru, Dalmaciju (do Šibenika) i Liku. U tako zamišljenoj srpskoj jedinici "ima isključivo živeti pravoslavno stanovništvo." (Jelić, str. 124) U jesen 1944. nadaju se iskrcavanju zapadnih saveznika, koji bi im pomogli uspostaviti "zapadne granice velike Srbije". (Radošević, str. 26)
Usprkos tome, već u prvoj polovici 1942. u borbi protiv partizana ostvaruju trpeljivost, pa i određenu suradnju sa vlastima NDH. Na tome se naročito angažirao David Sinčić, koji je od kraja 1941. na čelu velike župe Bribir-Sidraga. On isplaćuje novčanu pomoć četničkim vojvodama Momčilu Đujiću, Branku Bogunoviću i Mani Rokviću, te im isporučuje hranu, streljivo i oružje, pa čak i deset dobrovoljaca-puškomitraljezaca. (Jelić-Butić, str. 109-112; Plenča, str. 311-316)
Nakon kapitulacije Italije: pod njemačkim zapovjedništvom
Kapitulacijom Italije 1943. nestaje potpora talijanske vojske pa se dinarski četnici sve više nalaze u stisci. Neki su se od Đujićevih četnika razbježali, neki prešli partizanima, ali većina je odmah započela suradnju s Nijemcima. Nijemci su zaposjeli Knin, Gračac, Drniš i Sinj već početkom rujna 1943., prije kapitulacije Italije. Knin je i dalje strateški izvanredno važno uporište i ishodište za zaposjedanje područja prema Šibeniku i Zadru, te kasnije za napade na područja pod kontrolom partizana.
Na početku su Nijemci planirali Đujića uhititi smatrajući ga anglofilom, s time da ga zamijeni njima odani četnički vojvoda Mane Rokvić, ali su ubrzo postigli sporazum o suradnji. Draža Mihailović, pod pritiskom britanske i američke vojne misije, šalje radio-vezom naredbu da prekine suradnju s Nijemcima i čak da krene u gerilske akcije protiv njih, što Đujić odbija jer "viši interesi naroda zahtijevaju da ostanu po strani". Izdaje naređenje o zabrani slušanja Radio-Londona, koji "širi komunističku propagandu".
Četnički pokret razbijen je u sukobu s partizanima u drugim dijelovima Dalmacije i Đujić ne samo učvršćuje, nego i ojačava svoj položaj. (Plenča, str. 436-439) Koristeći stroge mjere prisile, stege i terora uspijeva održati taktičku vrijednost svojih jedinica, iako zavisnih od njemačke pomoći. Međutim, prema samim četničkim dokumentima, vidljivo je posvemašnje moralno rasulo: pljačka, teror nad narodom, pijančevanje i kocka. "U tom pogledu mnogi naši borci, a na žalost i pojedine starješine spustile su se na stepen životinja." (Plenča, str. 440)
priredio: Damir Kalafatić
(izvori: Wikipedia i navedeni autori)
Budući da je trenutačno dopušteno komentiranje samo registriranim korisnicima, molimo sve one koji žele komentirati da se, ako već nisu, najprije registriraju na Portalu kako bi dobili svoje korisničko ime zaštićeno lozinkom. Tri jednostavna koraka za registraciju objašnjena su ovdje, a u slučaju poteškoća dovoljno je javiti se Administratoru.
KOMENTARI ČITATELJA
Tko će potegnuti udarce jezikom i reći:
NEMERE!
* puk kralja Petra II, smješten u Lapcu
* puk Petra Mrkonjića, smješten u Plavnu
* puk Gavrila Principa, smješten u Bosanskom Grahovu
* puk kralja Aleksandra I, smješten u Bosanskom Petrovcu
* puk Onisima Popovića, smješten u Dalmatinskom Kosovu (mjesto u Hrvatskoj)
* puk vožda Karađorđevića, smješten u Gračacu
..., i na kraju, 2010. godina, četnička vojna (pozadinska) formacija, četnička trojka,(Milorad Pupovac, Vojislav Stanimirović Ratko Gajica),smješte na u Hrvatskom državnom saboru!!! Šta rade trenutno? Pomažu HDZ-u skinuti zastupnički imunitet hrvatskom generalu Branimiru Glavašu!
P.S. A gdje im je vojvoda? Eno ga kod Jace Vlaisavljević, Slobodan Uzelac!
P.S. Na ovoj povijesnoj perverziji možemo zahvaliti isključivo HDZ-u!
Kad smo već kod četnika, negdje na netu sam našao opis bitke snaga HOS-a NDH i četnika, kod Lijevča polja, suza mi je na oko pošla.
Jučer su D.Čuljak, notornoj spletkarici i tzv.Dnevniku 3 ,glasilu jugofila i orjunaša,pri ruci su bili,a tko drugi nego D.Hedl,Malić i nekakav Olujić. Negdje na ljetovanju,po Lijepoj našoj,negdje " iza busije " čekaju na poziv raznih čuljakica,droba ca i ostale orjunaške bagre,opskurni tipovi ,poput gore navedenih, kako bi prosipali svoje sumnje,nedokaza ne događaje i situacije koje drugim ljudima,a preko raznih medija,ponajpri je " HTV-a ",znače osudu , progon i stigmatizaciju, prije nego je i jedan dokaz policijski ili sudski proveden.
Htio sam reči,ja ne znam,a vjerovatno niti mnogi od čitatelja,gdje im se nalazi bliža i daljnja rodbina na ljetovanju,ako baš ne žive u zajedničkom domačinstvu,a Čuljakica,vidi ti nje, zna gdje se svi ti tipovi nalaze kad nisu na svom radnom mjestu.
Ne govori li to direktno i nedvosmisleno o čvrstoj sprezi " HTV-a " sa psima progoniteljima ma gdje se nalazili i o očitoj namjeri da se bez činjenica i dokaza medijski osude ljudi,koji nisu u prilici reći ma i jednu riječ o drugoj strani medalje.
Dakle,daje se prostor notornom pijancu /psihopati,jedn om dokazanom lažljivcu i neuspješnom i razočaranom karijeristi.
To je "istražno novinarstvo" po tzv HTV-u.
Ovo je više loš cabare ili stand up comedy od kojega ga vam može zastati smjeh u grlu.
Jel to onaj, Tuđmanov "sudac" iz Dervente, onaj što se šika u dupe? Peder!
A ljuta hercegovka, "ustašica" Čuljkica... nu!
Ovo je cirkusarija?
A to je isto.
No, jamačno g. Kalafatić zna da su u obalnim gradovima, pod kontrolom talijanskih fašista, bili punktovi-kancel arije, obavještajni i regrutni centri «jugoslovenske vojske u otadžbini pod komandom generala Dragoslava Mihailovića» (tzv. četnici; u vladi kojoj su bili «hrvati»-minist ri Šuteji, Krnjevići, neki katolički sveštenik Juretić i još neki; Hrvati su uvijek isti!), kao u Rijeci (Fiume), Crikvenici, Zadru, Šibeniku, Trogiru, Splitu, Makarskoj, Hvaru, Dubrovniku itd.
U Šibeniku, glavni su bili Ante Kovač, Ante Peran i jedan slovenac kapetan jug. vojske Franc Kovač., a sjedište im je bilo u šibenskom Dolcu. Zanimljivo je da su velika većina tih četnika bili «Hrvati» (poznat je četnički koljač, kojega su likvidirali partizani, Joško Lokas ???? iz Raslina, pored Šibenika).
Ima jedan separat povjesničara Hrvoja Matkovića, porijeklom iz Šibenika (otac onoga zloglasnog novinara s HTV-a Damira), o četničkoj (legalnoj) organizaciji u Šibeniku koja je djelovala dvadesetak godina, i opet, većina Hrvati (barem formalno, etnički, po rođenju itd.) kao što su Grubišić (vlasnik hotela Kosovo u središtu Šibenika, centru četničke i srpske propagande, zgrada i danas postoji, u kojoj su stanovi a u prizemlju trgovina DM-a ) ili dugogodišnji tajnik četničke organizacije bio je industrijalac Vice Iljadica, osnivač čuvenog pjevačkog društva Kolo, Belamarići, Branovići itd.
Krajem 1943. nakon pada Italije, u selo Zablaće, pored Šibenika, Nijemci šalju specijalnu komandosako-ter orističku jedinicu sastavljenu od vojvođanskih švaba (zbog znanja jezika) i srba-četnika. Nažalost i neki Zablaćani su pristupili toj jedinici. Bili su vrlo «djelotvorni», ukrcavali su se u civilnoj odjeći (oružje je bilo skriveno) u čamce, glumili ribare, i veslali uokolo, raspitujući se o partizanima. Nesretni ljudi, zavedeni jezikom, bi im odavali partizanska skrovišta, kamo su ovi zlotvori upadali i ubijali, uglavnom žene i djecu jer su partizani bili daleko. Mnoge su odvodili u Zablaće i tamo ih mučili.
Zanimljivo, kada su počeli napredovati partizani, ta se operativna četnička jedinica povukla u Beograd preko partizanskog teritorija, kroz Bosnu? Kako su mogli proći?
Inače, ima jedna pripovijest iz kraja 1943. (ili iz početka 1944.) iz Šibenika, kao iz američkih filmova, pripovijest nevjerojatna ali provjereno - istinita. U samom msredištu grada bio je četnički špijunski centar u jednoj fotografskoj radnji, koju je držao srbin, četnički operativac i špijun. Partizanska komanda odluči da ga se treba likvidirati i pošalju dva specijalna agenta u grad, inače Šibenčane koji su dobro poznavali grad (znam im imena, obojica su preživjeli rat i dugo su živjeli; naravno, ti tipovi su rođene ubojice, po naredbi «više instance» ubili bi i rođenu majku).
Dođu tako oni jedne subote popodne u grad, odjeveni u uniforme njemački oficira, što nije bilo ništa sumnjivo jer je grad bio pun oficira na subotnjem izlasku. Uđu u fotografsku radnju i zatraže slikanje, naravno fotografu nije bilo sumnjivo jer je jedan govorio malo njemački a drugi je prevodio.
Od oružja su imali pištolje i jednu sjekiricu s kojom su trebali likvidirati četnika. Jedan od njih se postavio na stolac za slikavanje, fotograf ga je namjestio u potrebnu pozu i zašao za aparat. Kada je glavu pokrio onom crnom fotografskom krpom, priđe mu s leđa drugi, izvadi ispod uniforme sjekiricu i udari četnika po glavi.
Nu, kako je četnik bio pod krpom, ovaj ga nije pogodio kao treba, a inače je četnik bio strašnio jak čovjek, i borba između ranjenog četnika i partizana je počela. Oba partizana su bili sitne građe iumalo ih nije četnik svladao, ali jedan je uspio izvaditi revolver i ubiti četnika. Izletili su iz radnje i počeli bježati prema izlazu iz grada.
U gradu je dignuta uzbuna, ali Nijemci nisu zanli koga traže. U općem metežu i pucnjavi, u takovim prilikama «svi pucaj» ova dvojica su uspjela umaći. Svjedoci su vidjeli dva njemačka oficira, okrvaveljenih uniformi (krv je bila od četnika), kako s krvavom sjekiricim i pištoljim u rukama nekamo trče. Poslije su se sjetili spremiti pištolje, prestali trčati i prečacima koje su oni znali su se izvukli iz grada.
Poslije toga događaja se rasformirao četnički punkt u Šibeniku.