Posjet otočiću «Daksa» pokraj Dubrovnika 2009.

Udruga Hrvatska domovinska vojska 1941.-1945. podružnica iz Splita je 21.10., u duhu svog djelovanja, organizirala posjet još jednom mjestu pogubljenja civilnih žrtava od partizanske ruke na Daksi.

I ovaj posjet smatram ne samo iskazivanjem pijeteta ubijenima već i hodočašćem, a i uživanjem u ljepoti krajolika naše Južne Hrvatske.

Kod Stona smo se zaustavili na mjestu pogibije dvaju mladih branitelja na kojem su postavljene dvije natpisne ploče. Na tom mjestu je u spašavanju svog suborca Ivice Vuco poginuo već jednom ranije ranjeni Goran Kliškić. Za obojicu nije bilo spasa. Zapalili smo svijeće i pomolili se s mislima na tadašnju veliku bol njihovih roditelja.

Veliki broj građana uopće ne zna gdje je Daksa i što se je na njoj događalo. Za vrijeme komunizma se je o tim događajima samo šaptalo. Nakon osamostaljenja se zbog ratnih zbivanja i zbog stalnog pokušaja većine naših političara pa i predsjednika države prikazivanjem svih komunističkih zločina kao opravdanim i nevažnim malo o tome upoznavalo javnost.

Udruga «Daksa 1944/45» koja se bavi istraživanjem zločina počinjenih na otoku Daksi pred kraj drugog svjetskog rata, podnijela je 21.studenog 2007. kaznenu prijavu protiv više nepoznatih počinitelja za zločine počinjene 25.,26. i 27. listopada 1944. Predsjednik Udruge gospodin Mato Račević je tom prijavom postigao početak postupka ekshumacije kako bi se utvrdio točan broj stradalih i identificirale žrtve. Do sada je ekshumirano 48 žrtava. Istraživanja grobnih jama na raznim mjestima na otoku se nastavljaju i procjenjuje se da bi ukupan broj žrtava mogao biti i 150. Ove godine se je obilježavala 65. obljetnica stradavanja dubrovačkih civila. U Dubrovniku se je održavala Biskupska konferencija i tako su na Daksi kod Spomen obilježja odali počast uz molitvu žrtvama pogubljenim u listopadu 1944. kardinal Bozanić sa svim hrvatskim nadbiskupima, biskupima i biskupom Komaricom. Među žrtvama su bila i 4 katolička svećenika, 2 franjevca i 1 isusovac. Jedan od njih je bio pater Petar Perica koji je sigurno ubijen zbog njegovih pjesama, dragim svim hrvatskim katolicima, «Zdravo djevo, kraljice Hrvata» i «Do nebesa nek se ori». Predsjednik Hrvatske biskupske konferencije nadbiskup msgr. Marin Srakić je tom prilikom naveo riječi pok. Pape Ivana Pavla II. koji je rekao da je potrebno sva saznanja o ratnim i poslijeratnim žrtvama evidentirati, prikupljati i pokoljenjima ostaviti kao dio povijesti dvadesetog stoljeća u kojem su vladale tri pošasti komunizam, fašizam i nacizam.

Premda već imamo nekoliko knjiga s izvornim dokumentima o zločinima njima se razna škrabala povijesnih udžbenika ne služe. Jedna od njih je i knjiga autora Joška Radice koju je izdala 2003. Matica hrvatska Dubrovnik s naslovom «Sve naše Dakse» - Hrvatski jug u vrtlogu Drugog svjetskog rata i jugokomunističke strahovlade – Doprinosi istini.

Naše hodočašće završili smo Svečanom misom u Dubrovačkoj katedrali u 18 sati.

Vojni sud Komande južno dalmatinskog područja je u Dubrovniku 25. listopada 1994. u ime naroda Jugoslavije osudio 36 dubrovačkih civila na smrtnu kaznu – streljanjem i konfiskaciju njihove osobne imovine u korist Narodno-oslobodilačke vojske i Partizanskih Odreda Jugoslavije. Nema mjesta upotrebi pravnog lijeka te da se izvršenju odmah pristupi. Toliko im se je žurilo s pogubljenjima da su «policijskog agenta» Petra Pericu naveli kao pater Perica Petrov, točno ime nije im bilo važno.

Tu farsu i montirane razloge bi možda predsjednik Mesić kao iskusni pravnik i političar razumio i opravdao, pa tako i krađu sveukupne imovine streljanih.

Uz sva ta saznanja se i danas korisnici na takav način konfisciranih nekretnina bore za ne vraćanje nekretnina tadašnjim vlasnicima ili njihovim nasljednicima prvog reda.

Ovog puta je na Daksi bio i gradonačelnik Zagreba g. Bandić i zapalio svijeću za žrtve. Bilo bi dirljivo da nije jednom rekao da on u svom gradu nije postavio ploču s natpisom Trg maršala Tita pa da ju ne će ni skidati. Žrtve žali a nalogodavca ne osporava. Dobra osobina eventualnog predsjedničkog kandidata.

Zahvaljujući zalaganju predsjednika Mate Račevića i ostalih članova Udruge Daksa 1944/1995 uz potporu i razumijevanje dubrovačkih i republičkih vlasti otok Daksa možda postane trajno prebivalište svih ekshumiranih i identificiranih žrtava s obnovljenom crkvom i samostanom s mogućnošću održavanja raznih seminara o uzrocima, posljedicama i oprostu raznih zločina nastalih prije svega iz mržnje i negiranja nauka kršćanstva ili drugih vjera.

Otok Daksu su u 13. stoljeću nastanili franjevci. Bavili su se duhovnošću, maslinarstvom, vinogradarstvom i ostalim djelatnostima. Otok je u 19.stoljeću preuzela Austro-Ugarska, a sada je u vlasništvu mnogih vlasnika.

Uz sve vlasničke poteškoće nadajmo se dobrom rješenju.

Mira Ivanišević