U dosljednoj borbi »protiv Crkve i oltara i 'milosrdnije' sestara«, gospićki partizani, antifašisti, komunisti i prikriveni četnici, koji god bili i kako god se već zvali, prognali su iz gospićke bolnice redovnice Družbe sv. Križa iz Đakova, i to nakon punih 50 godina služenja i pomaganja bolesnicima i liječnicima. Bolničku su kapelicu pretvorili u skladište, a nakon požara u laboratorij za transfuziju. U tu prekrasnu malu kapelicu rado su dolazili i brojni drugi mještani a mise je predvodio Josip Fajdetić. Kakva je bila razina bolničke skrbi partizanskih medicinskih sestara, koje su došle nakon protjerivanja redovnica, popularno zvanih »križarica«, govori i tragičan slučaj gospićkog trgovca Blažića Pavelića. Njegova je žena u bolnici rodila dečkića, ali su ga tek od nekoliko dana izujedali bolnički štakori. Dijete je umrlo, odgovarao nije nitko! ( Glas Koncila)

Nadomak Gospića, s njegove istočne strane, partizansko vodstvo, koje su većinom činili Hrvati, raspravljalo je kako se sutradan postaviti prema stanovnicima koje zateknu. Jedan od Hrvata predložio je da ubiju svakoga tko je navršio 16 godina života, bez obzira na spol i na možebitnu njegovu političku i vojničku angažiranost.( Glas Koncila)

Nalazi se u centru B.Manastira. Kao maksimalni broj zatočenika u jednom momentu je 300. ćelije su bile veličine 1.2 m x 1.8m u kojima je bilo po tri zatočenika, u ćelijama 3x4 m bilo je 9 zatočenika. Zatočenici su nepravilno hranjeni , tučeni, prisiljavani na teške fizičke poslove. Prema jednom izvješću nekim zatočenicima je odsječeno uho. (Hrvatskog društvo logoraša srpskih koncentracijskih logora)

Okučani se nalaze južno od Stare Gradiške i zapadno od Nove Gradiške. Bivša policijska stanica je služila Srbima kao logor koncem 1991. godine. Od 6 prosinca 1991 dovođeni su pojedinci koji su ovdje bili zatočeni. Logor su držali Srbi, samo što nije jasno da li su bile paravojne ili regularne formacije. Zatočenici su držani u malim ćelijama 1 x 1.8 m2, tako da nisu mogli sjesti svi u isto vrijeme jer ih je u jednoj takvoj ćeliji bilo 14 ljudi. Ćelije nisu imale prozore. Po dolasku u Okučane zatočenici su potpuno svučeni. Preko dana su tučeni različitim predmetima, a po noći su odvođeni u posebne sobe gdje je pet - šest srpskih vojnika tuklo jednog zatočenika. Prema izvješćima neki su podlegli batinama. (Hrvatsko društvo logoraša srpskih koncentracijskih logora)

Nalazi se u RH nekoliko kilometaa jugoistočno od Vukovara. Selo je nastanjeno velikom većinom rusinske i ukrajinske nacionalnosti, a ima nešto Hrvata, Srba i ostalog stanovništva. Srbi i JNA su u devetom mjesecu okupirali selo i odmah otvorili logore, gdje su izdvajali nepodobne iz sela i sve ostale koje su zarobili oko Vukovara. Logor je smješten u više privatnih kuća u blizini centra sela, kao i u zgradi MZ i školi. (Hrvatsko društvo logoraša srpskih koncentracijskih logora)

Nezapamćena stradanja na pragu 21. stoljeća od jeseni 1991.g. počevši od Vukovara, Pakraca ,Knina, Zadra, Šibenika, pa sve do Dubrovnika. U mjestima gdje je agresor slomio otpor branitelja ulazile su razularene individue u uniformama (JNA, četnici, šešeljevci, arkanovci, TO i dr.) Starce, žene, djecu, a posebice mlađe i vojno sposobne muškarce, bez obzira na to da li su sudjelovale u obrani ili ne, odvode u pripremljene logore pri mjestima i gradovima, koje su napadali, u tim logorima su vršena razdvajanja po spolu, nacijama, a potom izvode stravična mučenja i mučki ubijaju : noževima, sjekirama, palicama i vatrenim oružjem svih vrsta. Najmlađa ubijena osoba bila je samo šest (6) mjeseci stara, a najstarija osoba je imala 104 godine. (Hrvatsko društvo logoraša srpskih koncentracijskih logora)

Nakon završetka Drugoga svjetskog rata Savez udruženja boraca narodnooslobodilačkog rata odrađivao je »prljavi posao« za ondašnje jugoslavenske vlasti u njihovim reparacijskim zahtjevima. Da bi se izvršio pritisak na njemačke vlasti za isplatom što veće ratne odštete, antifašistički borci su širili u inozemstvu izmišljeni broj od 1.700.000 stvarnih žrtava, koji je bio moguć jedino s tobožnjih 700.000 ubijenih u Jasenovcu. »U igru je ubačen Savez udruženja boraca narodnooslobodilačkog rata (SUBNOR) koji se trebao obratiti Međunarodnoj federaciji bivših boraca pismom u kojem bi - pozivajući se na 1.700.000 žrtava koje je Jugoslavija dala 'za svoje oslobođenje i za oslobođenje Europe' - zamolio podršku jugoslavenskom zahtjevu za odštetu... Zanimljivo je i autorstvo tog dopisa koji je poslan Međunarodnoj federaciji u Pariz g. 1962. On je, naime, nastao u krugovima jugoslavenske diplomacije, ili bar na njezin poticaj i u njezinoj redakciji.«( Portal Glasa Koncila)